Cassiopaea

https://blog.dnevnik.hr/cassiopaea-org

utorak, 23.09.2008.

Jupiter, Nostradamus, Edgar Cayce i Povratak Mongola

*napomena: ovo je prijevod jednog iz serije članaka Laure Knight-Jadczyki pod naslovom 'Jupiter, Nostradamus, Edgar Cayce i Povratak Mongola'. Više o Lauri i njenom radu možete saznati na njenim stranicama Cassiopaea.org gdje se nalazi i dio prevedenog materijala, na linku QuantumFuture.Net


Izvorni članak


Subota, 27.3.2004.

Kako nastavljam sa pisanjem ove serije članaka, postavljajući temelje za otkrića koja će uzdrmati i otkloniti brojna uvjerenja, otkrića do kojih smo došli tijekom naših istraživanja u proteklih godinu, dvije; osjećam kako raste određeni „opozicijski pritisak“ u vanjskome svijetu. Svakim danom, uočavamo kako „Powers That Be“ (PTB/Snage na vlasti; o.p.) kruže planetom, zatvaraju alternative i zakucavaju sigurnosna vrata za vlastito preživljavanje, pritom izručujući i osuđujući ostatak čovječanstva na vjerojatnu smrt i uništenje. Kao što smo izvijestili na SOTT.net – u, prije dva dana, Gurdijeff je komentirao:

„Postoje razdoblja u životu čovječanstva, koja se generalno podudaraju sa početkom pada kultura i civilizacija, kada mase nepovratno gube razum i počinju uništavati sve što je stvoreno kroz stoljeća i milenije kulture. Ti periodi masovnog ludila (podudarajući se često sa geološkim kataklizmama, klimatskim promjenama i sličnim fenomenima planetarnog karaktera), otpuštaju veliku količinu materije znanja. To, povratno, naglašava neophodnost sakupljanja tog istog znanja, koje bi u suprotnom slučaju bilo izgubljeno. Zbog toga sakupljanje raspršene materije znanja učestalo koincidira sa počecima destrukcije, propašću kultura i civilizacija.“

Izgleda kako je Gurdijeff bio i predobro upoznat sa efektom koji globalni pomak vrši na većinu čovječanstva, koje je u potrazi za iluzijama. Suočeni sa sve većim rascjepom između stvarnosti koja im se prezentira i činjenica koje se odvijaju pred njihovim očima, u nekoj točki postaju nesposobni uskladiti, izmiriti to dvoje i tako oni, koji se očajnički drže laži, bivaju bačeni u ludilo. [...]

Isto tako Gurdijeff je razumio i priliku, koju pruža ta masovna eskalacija straha i ludila, za one koji tragaju za istinom, kako bi je napokon ugledali i spoznali. Mi jednostavno ne možemo ignorirati činjenicu kako sve ukazuje na to da se naša sadašnja civilizacija nalazi na rubu propasti. Na vrlo prirodan način to može biti „poziv na buđenje“ onima koji posjeduju unutarnji poriv i želju za traganjem i spoznavanjem istine. [...]

SOTT stranica, tekstovi na Cassiopaea web site-u i knjige u printu su rezultati sakupljanja tog znanja i prezentiranje istog onima, koji razumiju njegove implikacije. U našem pokušaju da vam omogućimo i olakšamo razumijevanje aplikacija tog znanja, mi možemo učiniti samo toliko. [...]

Ali usvajanje ili transmisija istinskog znanja zahtjeva veliki trud i napor, kako od primaoca, tako i od strane onoga koji daje. A oni, koji posjeduju to znanje, čine sve u svojoj moći kako bi ga prenijeli i proširili najvećem mogućem broju ljudi, olakšali pristup tom znanju, te im tako omogućili pripremu na prihvaćanje istine.

Ona osoba, koja želi znanje, mora inicirati i uložiti trud u pronalaženje izvora tog znanja, te mu pristupiti, prihvatiti prednost u pomoći i indikacijama, koje su svima dane, ali koje ljudi, u pravilu, ne žele vidjeti ili prepoznati.

Znanje ne može doći onim ljudima koji nisu spremni poduzeti korake i uložiti vlastiti trud. A ipak, postoje teorije koje nas uvjeravaju kako je moguće primiti znanje, bez ikakvog osobnog truda, čak i tijekom sna. Samo postojanje takvih teorija konstituira dodatno objašnjenje zašto znanje ne može doći do ljudi. [...]

Naš cilj je da budemo korisni kreaciji, da stvaramo, uskladimo se sa onime što je stvarno, da odbijemo vjerovati u laži i obmane što vire iza svakog ugla, kako u svijetu, tako i unutar nas samih.

Ljudi koji vjeruju u iluziju - time daju svoju izjavu životu, stvarnome objektivnom univerzumu, kako ne žele postojati u njemu. I iako često ne dobijemo ono za čime žudimo u životu, možemo biti sigurni kako ćemo, na kraju, dobiti ono što dajemo životu. Za one ljude koji se usklađuju sa iluzijom, sa nestvarnim, to znači kako će postati upravo to – „san prošlosti“. Oni ljudi, koji obraćaju punu pažnju na objektivnu stvarnost oko njih – postaju stvarnost 'Budućnosti'.

Uvjeti u današnjem svijetu su zapravo najbolji mogući za stjecanje znanja, ali zašto, mogli biste se upitati, smatramo kako je otkrivanje aproksimativno najbliže istine o našoj prošlosti, vrijedno preokupacije?

Vrlo jednostavno: u univerzumu, u kome je promatrač jednako bitan koliko i promatrano, što su oni bliži tj. usklađeniji, time je povećana mogućnost reda od one strane univerzuma koja – neometana barijerama laži – omogućava kreaciji da manifestira neograničene mogućnosti. Kada je disparitet, neusklađenost između promatrača i promatranog velika, tad prirodno dolazi do stvaranja kaosa, poremećaja i destrukcije, kao posljedica konflikta. To je ujedno i razlog zašto svi napori New Age-a ka „harmoničnoj konvergenciji“ koji se fokusiraju na „mir i zajedništvo“ – dok su stvarne fondacije naše civilizacije bazirane na lažima i pohlepi – služe isključivo kao nadodavanje postojećem neredu i kaosu.

Univerzum – ono što je promatrano – JEST KAKAV JE i funkcionira bazirajući se na određenim principima koji su malo poznati, usprkos milenijima tvrdnji ovih ili onih grupa kako „posjeduju tajno znanje“. Kada promatrate univerzum, u određenome smislu, vi promatrate „Boga“. Kada pokušate nametnuti vlastite subjektivne ideje, zamjedbe, uvjerenja, toj primarnoj i beskrajnoj, iskonskoj svijesti – vi djelujete „u opoziciji“ prema onome što JEST, u odnosu na „Boga“. Vi tada niste „u skladu“ sa promatranim i time pridonosite kaosu.

Samo čistoćom misli, umom djeteta koje svemiru ne nameće svoja uvjerenja ili subjektivna mišljenja, jedini je način da se postigne objektivnost.

Iz naše pozicije, nakon milenija kulturnih i religijskih ispiranja mozgova, jedina mogućnost koja nam se nudi, sa svrhom postizanja uma djeteta koje promatra a ne osuđuje, jest otklanjanje što je više moguće laži i iluzija o našoj sveukupnoj stvarnosti. I jedini efekt koji možemo imati na budućnost jest „dozvoliti joj da se manifestira“ u skladu sa našim trenutnim „stanjem promatrača“. Što znači: objektivnost ne ograničava kreaciju, za razliku od subjektivnosti koja ograničava, suzbija i sprječava ono što je neograničeno.

Naše stanje promatrača određuje oblik budućnosti! Ukoliko je to stanje u skladu sa onime ŠTO JEST, rezultirati će redom i skladom. Ukoliko je naš „promatrački status“ sazdan od „uvjerenja“ koja imaju malo ili ništa zajedničkog sa onime što JEST, rezultat je kaos, zbog konflikta između onoga što JEST i „uvjerenja“ koja su temeljena na lažima.

Iz sveg toga slijedi kako je naše sadašnje stanje promatrača bazirano na idejama koje nemaju nikakve veze sa onime što se objektivno odvilo u povijesti čovječanstva, što znači kako je naša „stvarnost“, naše „sada“ - tek iluzija, zabluda koja kreira budućnost kaosa.

JEDINO što „imamo“, tj, na čemu možemo prakticirati objektivnu obzervaciju, uvježbavati vlastito stanje objektivnog promatrača - JEST PROŠLOST! Ne možemo „promatrati budućnost“ koja se još nije manifestirala. Štoviše, ne možemo promatrati SADAŠNJOST objektivno, ako su naše obzervacije bazirane na lažima iz prošlosti!

Sada, kako bih se suprotstavila vanjskom opozicijskom pritisku koji doživljavam, otkriti ću neke stvari unaprijed, kako bih uspješno obuhvatila i kompletirala ovu seriju članaka. Isto tako, želim se zahvaliti našoj Španjolskoj grupi, za prijevod nejasnih materijala i komentara, koji su uvelike olakšali određena otkrića; te nepoznatom korespondentu koji je poslao bitan trag. Znam kako nitko od vas ne želi objavljivanje imena, ali bila bih krajnje nemarna kada ne bih dala zasluženi kredit onima koji su mi pomogli da se „prebacim preko zida“!

Za početak, želim prezentirati nekolicinu izvadaka iz C's (Kasiopejskih, o.p.) transkripta, kao uvod u potonju diskusiju.
[Većina izvadaka uključenih ovdje datiraju iz razdoblja od prije 6 do 8 godina]

C's: Imamo blisku afilijaciju, vezu sa „Northern Peoples“ („Ljudima sa Sjevera“, o.p.). Zašto? Jer smo bili u regularnom, direktnom kontaktu sa njima na Kantek-u, prije no što su bili „prebačeni“ na Zemlju, od strane Orion STS (OPS).
P: (L) Ako ste bili u direktnom kontaktu sa njima, kako to da su oni bili u dosluhu sa Orion STS (OPS) bićima?
O: Tko kaže da su bili u „dosluhu“?
P: (L) Zar nisu bili spašeni od strane Orion STS (OPS)?
O: Da. Ali ne moraš biti u „dosluhu“ s nekim da bi te taj spasio!!!
P: (L) Pa, ukoliko su Orion STS (OPS) doveli Kelte ovdje, onda su to zacijelo učinili zbog nekih svojih profitabilnih razloga, jesam li u pravu?
O: U biti, ali unutar ovoga leži razlog zašto ti je potrebna revizija dosadašnjih informacija. Kao što vidiš, postoje određene praznine u tvojoj bazi znanja, zbog kanaliziranja, apsorbiranja i analiziranja informacija mimo onih koje smo ti mi dali, te njihova miješanja!

P: ... Ja ne znam ni da li je put koji slijedim, istraživanje povijesti i drugih stvari, uopće vrijedan ili koristan.
O: Oh, možeš se kladiti da je!!!!!
[...]
P: Hajde da provjerimo neke stvari. Rekli ste kako su Kelti stigli sa Kantek-a. Bili su transportirani od strane [hiperdimenzionalnih bića]... dovedeni ovdje, točno?
O: Da.
P: Kada su [hiperdimenzionalna bića] učinila to, koliko je Kelta bilo fizički prebačeno ovdje?
O: Na stotine miliona.
P: Koliko dugo, u našim terminima, je bilo potrebno da se ti Kelti prebace na ovaj planet? Ili se to još odvija?
O: Pa, u granicama vašeg vremena, recimo oko jednog tjedna.
P: Jesu li ih transportirali brodovima, tj, u nekoj vrsti strukture. Jesu li ih ukrcali, makli u 4 denzitet, te ih nanovo 'iskrcali' ovdje, u 3 denzitetu, ili nešto slično tome?
O: Slično.
P: A iskrcali su ih na području Caucasus, je li to točno?
O: I po okolnim regijama.
P: I to se odvilo prije nekih 79 do 80 tisuća godina?
O: Više od 80 000.
P: Kako ja to razumijem, [legenda kaže kako] Atlantida je u to vrijeme već bila poprilično razvijena civilizacija, je li to točno?
O: Da, ali regije se mijenjaju sa valovima imigracija ili osvajanjima... Pogledajte svoju zemlju... Atlantida je bila tek osnovna baza za naprednu civilizaciju triju ljudskih rasa, koje su nastanjivale različita područja velikog Otočnog carstva, koje je prošlo kroz 3 inkarnacije, tijekom perioda od 100 000 godina, mjereći vašim vremenom.
P: Tri rase bile su Kelti... I tko su bile druge dvije?
O: Ili Kantekkianci.
P: Jesu li Kantekkianci različiti od Kelta?
O: Samo u smislu dugoročnog rasnog i genetskog miješanja.
P: Dakle, Atlantida je imala Kantekkiance/Kelte i kog još?
O: Rasu koju biste vi nazvali „Native Americans“ (Indijanci, o.p.) i treću, sad već nepostojeću rasu, koja pomalo podsjeća na Australske ili Gvinejske Aboriđane, samo svjetlijih obilježja. [To su bili Paranthas.]
P: Je li ta grupa bila uništena od strane prvotne dvije?
O: Jedna od 3 kataklizmi. ...
P: Dakle, Paranthas su bili prethodnici Abosa iz Australije?
O: Da, i usporedivi sa danas postojećim narodima Indije, Pakistana, Šri Lanke, Australije i Nove Gvineje po sličnostima, imajući na umu faktore genetskog miješanja i blijeđenja istih.
P: Jesu li Vede bile napisane od strane Paranthas-a ili Kelta?
O: Potomci Parantha, kao „Uzvišeno vodstvo“.
P: ... Jesu li Kelti pokorili Atlantiđane?
O: Ne. ... Preuzeli su Sjeverni sektor.
P: Istovremeno su postojali Kelti na Caucasus-u, na Baltiku, u Irskoj, Engleskoj i Europi...
O: Irskoj, Engleskoj, etc se odvilo kasnije.
P: Ali bili su u Nordijskim zemljama, kao što je Švedska, Norveška i Danska, bili su uzduž Baltika i bili su u Caucasus-u?
O: Neke od gore spomenutih lokacija su tada bile prekrivene ledom. [...]
P: Kada su Kantekkianci ili Kelti ili tkogod stigli na Kanarske otoke?
O: Prije 12 000 godina.
P: Jesu li došli ondje direktno sa Atlantide?
O: Blizu. [...]
P: Kada su Kelti ili Kantekkianci prvi puta nastanili se na Britanskim otocima?
O: Isto. Prije 12 000 godina.
P: Jesu li Pikti isto Kelti?
O: U svojim korijenima. [...]
P: Cayce govori o podijeli Atlantide između „Sinova Jednog“ i „Sinova Belial-a“. Je li to bila rasna podjela ili filozofska/religijska podjela?
O: Ono drugo, kasnije dvije, a prije toga ona prva.
P: Kada je bila rasna podjela, koje grupe je uključivala?
O: Sinovi Belial-a su bili Kantekkianci.
P: Dakle! To nije dobro!
O: Subjektivno... Vi niste tijela, vi ste duše.
P: Rekli ste nam kako postoji grupa sa kojom ste bili u kontaktu od kada su bili na Kantek-u. Jesu li ta grupa Druidi?
O: Ne. Još nećemo identificirati. [...]
P: Julije Cezar imao je standardnu politiku vjerske tolerancije. Jedina iznimka, čini se, bili su Druidi. Bio je odlučan u svojoj namjeri da ih iskorijeni. Zašto?
O: Njihove misteriozne moći.
P: Gdje su dobili te misteriozne moći?
O: Znanje koje se prenosilo. [...]
P: CK, nešto što me muči već neko vrijeme: Keltska/Kantekkianska sklonost za 'head hunting' (lov na glave). Postoji nekoliko predloženih objašnjenja za to, ali niti jedno od njih meni nema smisla. Gotovo kao da je to za njih bila neka genetska 'stvar', odrubljivati glave svojih neprijatelja i heroja...
O: Zašto vi sklapate dlanove?
P: Kada se s nekim upoznajemo?
O: Ne. Mislimo tijekom molitve.
P: Oh! Mislite reći kako odrubljuju glave kako bi priskrbili sebi negativnu energiju? Moć?
O: U osnovi.
P: Dakle, to je nešto poput onog show-a na televiziji: „The Highlander.“ Jeste li na to mislili?
O: Istražuj za odgovor.

P: U ovoj knjizi kaže: Diodorus Siculus, pišući u 1. st prije Krista, rekao je kako „određeni sveti darovi, zamotani u slamu pšenice, došli su od Hiperboreanaca u Scythiu, gdje su ih uspješno preuzeli susjedni ljudi, sve dok nisu dospjeli daleko na Zapad, sve do Adriatika. Od tamo su poslani na Jug, a prvi Grci, koji su ih primili, bili su Dodonaeansi. Tada, nastavljajući južno, dosegli su Malian-ski zaljev, prešli u Euboea-u, te su dalje prosljeđivani, od grada do grada, sve do Carystus-a. Prešli su Andros, Carystian-i su ih odnijeli do Tenos-a, a Tenianci do Delos-a. Tako su, kažu, te stvari dospjele sada u Delos.“

Dakle, od davnih vremena, postojala je praksa kod Hiperboreanaca da šalju svete darove na 'Island of Delos' (Otok Delos, o.p.). Sada, Island of Delos se pretpostavlja kao mjesto rođenja Phoebus Apollo-a, čija je majka bila Leto. Pretpostavlja se kako je rođen na Mt. Cynthus, što je vrlo zanimljiva stvar. To je suprotno starom tumačenju da se kulturalni tok odvijao od Mediterana prema Sjeveru i da su civilizacije započele na Bliskom istoku. To implicira kako je kulturalni tok tekao od Sjevera prema Jugu. Što je bilo to, što su pradavni Hiperboreanci slali na Island of Delos?
O:: Listove koji su nosili kriptične kodove.
P: Koja je poveznica između Hiperboreanaca, uključujući Kelte iz Britanije, pretpostavljam, sa ljudima na Delos-u?
O: Ljudi sa sjevera bili su odgovorni za civiliziranje ljudi sa Mediterana/Adriatika, pomoću kodiranih tajni, sadržanih unutar njihova superiornog vanzemaljski baziranog genetskog ustroja. Praksa o kojoj govorite bila je multi-trans-generacijski običaj.
P: Je li to slučaj da su neki od njih komunicirali sa bićima sa viših denziteta putem Stonehenge-a i da su te komunikacije primali...
O: Stonehenge je nekada bio usklađen sa zvučnim tijekom, podučavajući tako mudrosti one, koji ne bi mogli drugačije naučiti, direktnim fizičkim ulaskom kroz krunsku čakru, sistemom transivera.
P: Je li Stonehenge ikada dovršen, sa svim kamenjem? Ova knjiga sugerira kako nije nikada dovršen jer nedostaje kamenje...
O: Naravno.
P: Što se dogodilo sa kamenjem koje nedostaje? Knjiga sugerira kako je uzrok prestanka gradnje smrt arhitekta.
O: Besmislica. Višestruki šokovi su registrirani kroz godine.

P: (L) OK, zbilja sam znatiželjna da otkrijem nešto o davnoj legendi o Hiperboreancima?
O: Tu postoji prikrivanje. To je netočan opis.
P: (L) Kako to mislite? Pretpostavlja se da je postojala rasa koja se zvala Hiperboreanci...
O: To je maskiranje. ... Maskiranje je netočan opis povijesnog događaja ili okolnosti u kojima se odvio.
P: (L) Koji je bio istinski događaj ili okolnost, zamaskiran kao Hiperboreanci?
O: Postojali su, u okolišu vašeg 3. denziteta, u raznim prostorno-vremenskim točkama, obitavajući na površini vašeg planeta, kao i u njegovoj atmosferi, čija se struktura učestalo mijenjala, te zapravo i ispod površine vašeg fizičkog okoliša u 3. denzitetu – mnogobrojni tipovi ljudskih rasa, od kojih neki i trenutno egzistiraju u vašoj okolini, a neki više ne. I isto tako i alternativni ljudi. Drugim riječima, bića nalik-ljudima 3. denziteta, koji se ne bi mogli točno opisati kao ljudi kakvima ih vi poznajete. Također je dolazilo do interakcije sa bićima 4. denziteta, koja se predstavljaju kao bića 3. denziteta, kao i što su postojala, u vašoj povijesti, bića 3. denziteta, koja su bila u stanju privremeno i po volji komunicirati sa 4. denzitetom, na takav način da se predstave kao bića 4. denziteta. Dakle, ovdje opisujemo virtualni potpourri povijesti, koji uključuje inteligentan život unutar jedne realnosti ili uvjeta vaše okoline. [...]
P: (L) Hiperboreanci su opisani kao rasa koja je obitavala na dalekom Sjeveru, u tropskom džepu blizu Sjevernog Pola, okruženi planinama leda. Bili su navodno polu-transparentni i navodno ih je nešto primoralo da se nasele među ljude, te su se te dvije rase međusobno iskrižale. Legenda kazuje kako svaka peta generacija, slijedeći majčinsku liniju, proizvede individuu vanredne ljepote i inteligencije. Tako se smatra, u nekim mjestima, kako su ljudi posebne ljepote i inteligencije zapravo rezultat Hiperboreanske genetike. Isto tako, Hiperboreanci bi trebali biti preci Kelta.
O: To je tako ugodna priča! Mmmmm.
P: (L) Meni se sviđa!
O: Na nesreću, ne odgovara činjenicama. Ali, fantazija je uvijek zabavna. ...
P: (L) OK. Da li postoji ijedna tajna knjižnica, koja posjeduje svu tajnu mudrost naše povijesti, negdje na planeti?
O: Ne. Tajne na koje ti aludiraš su sadržane unutar mentalnih struktura u fizičkoj realnosti, od kojih za neke imaš malo ili nimalo koncepcije. Nema potrebe za bilježenjem ičega, u bilo kojoj formi koja bi se mogla smjestiti u knjižnicu. Sve je učinjeno verbalno i kroz mentalnu telepatiju.

Kao što bi čitatelj mogao naslutiti, tijekom posljednjih 8 ili više godina, od kada je nastao gore navedeni materijal, mi smo istraživali i studirali i nastavljali našu Inicijaciju. U ovoj točki želim predstaviti ono što smo do sada naučili o Hiperboreanskoj Mudrosti, koja djeluje sazdana na činjenicama. Uzmite u obzir i da su nam C's (Kasiopejci, o.p.), kao Mi u Budućnosti, dali neke indikacije o njihovoj „Hiperboreanskoj prirodi“.

P: (L) Kada ste bili u regularnom kontaktu sa Kantekkiancima, koja je bila priroda tog kontakta?
O: Edukacija.

Jedna važna napomena o „Hiperboreanskoj Mudrosti“ jest kako je istina o njoj, kao i o svemu drugome, bila iskrivljena u pokušajima, tijekom posljednjih dvije tisuće godina, da je se izbriše ili barem poveže sa ekstremno negativnim konotacijama poput Njemačkih Nacista.

U uvodu njegova Francuskog prijevoda Homera, Lasserre uočava kako su Homerovi Achaeani originalno potjecali od Indo-Europskih naroda, koji su sa Sjevera izveli invaziju na Grčku, donevši sa sobom svoju religiju u kojoj su glavni bogovi bili Zeus i zemaljska-majka božica. Kako znamo, iz raznih klasičnih izvora, da su Zeus i drugi „Grčki“ bogovi bili obožavani od strane Kelta, iz toga logički slijedi kako su Achaeanci, koji su izvršili invaziju, u korijenima bili Kelti. ...

Ali tko su bili Kelti? [Wilkens]

Gotovo ništa nismo o njima naučili u školi, iako se čini kako se smatraju precima većine Evropljana, dakle i Amerikanaca. Kako to da religija i kultura Mezopotamijske regije dominira našim životima i našom kulturom kada je zapravo „strana“?

Keltska povijesna literatura, uključujući i mitove, priče i pjesme, u njihovoj pisanoj formi, datira uglavnom iz Srednjeg Vijeka. Bazirana je na usmenoj predaji koja potječe daleko unazad, još prije ere Krista. Veoma je teško dobiti jasnu predodžbu o Keltima prije-Kristove ere, iz prenesenih tekstova, ne samo zbog tipičnog miješanja mitova sa stvarnim događajima i zbog velikog vremenskog odmaka, već i zbog Romanskog carstva koje je težilo zatrti tu kulturu, počevši sa Cezarom pa nastavljajući sa Romanskom crkvom, pod utjecajem Judejskog monoteizma.

Pa ipak, pomno studirajući dostupan materijal, dobije se impresija dinamičnih, pomalo nediscipliniranih ljudi. Kelti su bili ponosni, maštoviti, umjetnici, ljubitelji slobode i avantura, rječitosti, poezije i umjetnosti. Uvijek možete razlučiti Keltski utjecaj po njihovom velikom umjetničkom talentu.

Kelti su bili VRLO sumnjičavi prema ikakvome obliku centraliziranog „autoriteta“ i to je naposljetku bilo i uzrokom njihova pada. Nisu bili u stanju suprotstaviti se hijerarhijskoj ratnoj mašini Romanskog carstva. Na jedan način možemo gotovo reći kako je baš tako Hitler umalo pokorio Evropu, posebice Francusku. Upravo to naglašava činjenicu kako Hitler NIJE djelovao po Hiperboreanskim principima. Gali uzimaju principe slobode i jednakosti VEOMA ozbiljno – počevši od običnog čovjeka na cesti, koji se ni na koji način ne smatra imalo manje vrijednim od Prvog Ministra.

Jedan od glavnih povjesničara Romanske ere, Julije Cezar, govori nam kako su Keltima vladali Druidi. Druidi su „posjedovali svo znanje“. Druidi su bili zaduženi za SVE intelektualne aktivnosti i nisu bili ograničeni samo na religiju, što nam sugerira kako su „religija“ i „znanje“, u više-manje znanstvenom pristupu, smatrani esencijalni jedno drugome – simbiotik.

Tek su kasniji autori otpočeli sa ocrnjivanjem Kelta, optužujući ih za uobičajene stvari kojima se služe ljudi kada žele nekoga demonizirati: ljudske žrtve, homoseksualnost, itd. Većina tih besmislica potječe od Posejdona, koje je citiran kao „autoritet“ od strane svakog drugog „autoriteta“ svezi Kelta, od tada pa nadalje. Na nesreću, kada osoba prouči Posejdona, lako spozna kako nije imao pojma o čemu priča te da je vjerojatno izmišljao stvari, sa svrhom ispunjavanja određenog cilja.

Nedostatak izvornih Keltskih tekstova najveći je problem sa kojim se susreću povjesničari i studenti Keltske povijesti. Mnoštvo ideja tek su „pretpostavlja se“ ili se oslanja na drevne izvore preplavljene određenim namjerama, neki od njih čak predlažu kako je postojao „tabu“ među Keltima, o pisanoj riječi.

Pretpostavljam kako bi, ukoliko naša civilizacija doživi propast i unište se svi magnetski mediji, ljudi nakon nas mogli reći kako ni mi nismo ništa pisali.

Mnogo je besmislica napisano o tome ZAŠTO Kelti nisu ništa zapisivali, a najbesmislenije od toga, ako razmotrimo ono što uistinu znamo o njihovoj kulturi, jest kako je to bio način da Druidi „zadrže svoju moć“, ili da su vjerovali nešto suludo poput: „Kada bi se drevni mitovi razotkrili, postali bi svjetovni i time izgubili svoja mistična svojstva“.

Ono što je Cezar naveo kao razlog za zabranu pisane riječi jest zabrinutost Druida kako njihovi učenici ne bi zanemarili vježbanje vlastitog pamćenja, tj. Frontalnog Korteksa, kroz oslanjanje na pisane tekstove. U mojoj knjizi Tajna Povijest Svijeta, razmatrala sam produkciju liganda i njihov potencijal za otključavanje DNK kroz aktivnost intenzivne mentalne vježbe, tj. onoga što mi zovemo „misleći sa čekićem“. Vrlo je interesantno kako baš one stvari koje smo naučili od kasiopejaca, iz alkemijskih tekstova, iz našeg osobnog iskustva, te kroz istraživanje – kako je „misliti sa čekićem“ ključ za transformaciju – upravo to je navedeno kao integralni dio Druidske inicijacije.

Korisno je pripomenuti kako je, u 19. stoljeću, primijećeno da su nepismeni Jugoslavenski seoski glazbenici, koji su bili u stanju recitirati beskrajne poeme, izgubili tu sposobnost memoriranja jednom kada su naučili oslanjati se na pisanje i čitanje.

Iako su Druidi zabranjivali zapisivanje određenih stvari, jasno je da JESU pisali. Keltski zapisi u Ogamic skriptama nađeni su na mnogim drevnim stijenama. Napokon, i Cezar nam govori kako su Kelti upotrebljavali Grčki alfabet u vrijeme kada su Romani stigli u Gaul, u 1. st. prije Krista!

Ipak, znanje iniciranih prenosilo se u potpunosti oralno i zahvaljujući informacijama koje imamo o lingandima i receptorima, počinjemo razumijevati ZAŠTO je tome bilo tako. Pamćenje i posjedovanje obimne, objektivne slike stvarnosti u mislima, bilo je temelj neobičnih moći za koje se pričalo da ih Kelti manifestiraju – i te su moći bile razlogom zbog kojeg je Cezar odlučio izbrisati ih sa lica Zemlje.

Destrukcija Keltske kulture bila je toliko temeljita da mi danas znamo veoma malo o njihovoj religiji. Znamo kako su slavili svoje „rituale“ u šumama i pored jezera, bez podizanja ikakvih natkrivenih hramova ili statua božanstava.
Tacitus nam kaže:

Oni ne vjeruju u održanje veze sa božanskim veličinama tako da ih zatoče unutar zidova, ili kroz prikazivanje u ljudskom obličju na portretima. Njihova svetišta su šume i lugovi i oni pridaju božanska imena toj skrivenoj prisutnosti koja je viđena samo očima poštovanja.

Ukratko, štovali su božansku iskru unutar cijelog postojanja.

Platon je gajio sumnje prema Grčkom porijeklu Homerovih djela, jer ne samo da fizički opisi u njegovim pjesmama ne odgovaraju Grčkome svijetu, već se i Homerova filozofija uvelike razlikuje od glavne Grčke filozofije, kakvom je danas poznajemo. Potonje je bazirano na dualizmu dvaju suprotstavljenih elemenata, teza/antiteza, dobro/zlo, život/smrt, tijelo/duša, itd., zanemarujući ideju Treće Sile. To je također dualizam Judejskog-Kršćanstva, koji vodi do isključivih izjava poput „ako niste sa nama, tada ste protiv nas“.

Od vremena Platona, mnogi su željeli izvući „sinteze“ iz tih suprotstavljenih elemenata, sa malo uspjeha. „Treća Sila“ se često spominje i kod Gurdjeffa, sa malo zadovoljavajućih pokušaja u njenom razumijevanju, i možda je ono što možemo istražiti putem Keltskih učenja, dobrodošla pomoć u razumijevanju istinskog značenja „Treće Sile“.

Prema Homeru, filozofija antičkog svijeta bila je kako postoji treći element, koji je povezivao suprotstavljene elemente, kroz specifičan odnos koji je određivao narav svake sile u određenim uvjetima, tj. u određenom kontekstu. Između tijela i duše, postoji duh. Između života i smrti, postoji transformacija kao mogućnost svake individue. Između oca i majke, postoji dijete, koje preuzima karakteristike oba roditelja, a između dobra i zla postoji SPECIFIČNA SITUACIJA, koja određuje što je što i kako treba djelovati.

Drugim riječima, postoje tri simultana determinanta, 3 odlučujuća faktora za svaku situaciju, koja čine nemogućim jednostavnu klasifikaciju stvari/događaja kao isključivo „dobro“ ili „loše“, te kako je presuđujući faktor – situacija.

Simbol te filozofije jest triskele, koji predstavlja tri združena vala.

Simultano postojanje trećeg elementa ne znači kako pojmovi „dobra“ i „zla“ ne postoje, ili da nisu odražavani u Keltskom zakonu. Ono što je jasno jest razumijevanje kako ništa ne može biti „očito i svršeno“, u terminima zakona, kako je svaka situacija jedinstvena te zahtjeva temeljito i pomno odmjeravanje – sud je morao uključivati „viđenje nevidljivoga“.

Aristotel je smatrao Gale „učiteljima“ Grka, a Druide „izumiteljima filozofije“. Također, Grci su smatrali Druide najvrsnijim svjetskim učenjacima, čije je matematičko znanje bilo izvorom Pitagorovih informacija. A sve to bilo je ignorirano kroz mnogobrojne tvrdnje kako je Mezopotamija „kolijevka civilizacije“.

Postoji još jedan način na koji se može sagledati koncept „tri sile“. On nas vodi do „pronicljivosti“, koja je funkcija znanja. Sposobnost „asimiliranja B utjecaja“, kao što to Mouravieff opisuje, ovisi o evaluaciji Impresija, u specifičnome kontekstu u kome su doživljene. Pojednostavljenim jezikom: je li Istina ili je Laž, i ako je išta od toga, koje od to dvoje ima više sličnosti sa svijetom duha, ili sa Ljubavlju?

Postoje oni koji misle kako su istina ili laž uvijek statične, kako je laž – laž, i ukoliko osoba želi biti „dobra“ ona UVIJEK mora govoriti „istinu“. Međutim, nije sve uvijek tako jednostavno. Na primjer, prisjetimo se Francuske tijekom Nacističke okupacije. Nesumnjivo, mnogo onih, koji su bili u pokretu otpora, lagalo je svakodnevno i redovito o svojim planovima i aktivnostima. Ono što je činilo njihove laži različitim jest NAMJERA i SPECIFIČNA SITUACIJA. U toj situaciji, govorenje istine Nacistističkom vojniku - koji bi iskoristio tu istinu za uništenje nečijih suboraca u Pokretu Otpora – bilo bi „zlo“, recimo to tako, a laganje bi bilo „dobro“. Viša istina, kojoj je služila ta laž, bila je Oslobođenje od Tiranije. „Promatrač“ situacije znao je objektivnu istinu – kako bi njegovo otkrivanje planova ili izdaja braće značila za njih smrt. Stvarnost Nacista bila je bazirana na subjektivnoj laži i odaziv tim lažima vodio je do tiranije. Suprotna laž, koja je vodila do slobode, bila je tada uspješno poništavanje subjektivnog i otvarala je čisti prostor za objektivnost. Taj jednostavan primjer može se iskoristiti kako bi čitatelju dao novo područje za pomno razmišljanje, o terminima društvenih uvjerenja u „crna i bijela“ ekspozicija „istine ili laži“ i „dobra i zla“.

Koristeči primjer pečenja kruha: u nekim slučajevima brašno bi moglo biti „istina“, a voda „laži“., dok je vatra poput specifične situacije u kojoj se to dvoje zbližava i međuodnosi. Premalo vode i kruh će biti suh i tvrd; premalo brašna i kruh će biti gnjecav; prevruća vatra i kruh će biti izgoren, premalo vatre i kruh se neće nikada ispeći.

Ako su impresije, utisci „vatra“, tada se taj princip mora pažljivo razmotriti tijekom „primanja Impresija“ ili „asimiliranja „A“ ili „B“ utjecaja“ ili Razmišljanja Čekićem, za što sada znamo da je to proces primjenjivanja 'the Law of Three' (Zakona Trojstva, o.p.) na svaku situaciju ili dinamiku u našim životima. Isto tako počinjemo razumijevati kako Ljubav ima mnogo lica u Kreaciji, baš kao i Bog. Shvaćamo također zašto je takovo znanje bilo rezervirano za inicijante: kako je lako izvrnuti i izokrenuti i zlorabiti to razumijevanje.

Gledati, doživljavati bilo koji predmet, događaj kao nešto „crno ili bijelo“, znači ništa drugo no slijediti prihvatljivu laž kontrolnog sistema. Sada možemo početi sa razumijevanjem onoga što je Gurdjieff mislio, kada je rekao: „ISKRENOST PREMA SVAKOME, U SVAKOM TRENUTKU, JEST SLABOST, ROPSTVO, pa čak i NAZNAKA HISTERIJE.“.

„Morate biti sposobni biti iskreni, ali isto tako morate znati kada, gdje i sa kojom svrhom se ta iskrenost pokazuje neophodnom.“

U praktičnim terminima, za mene, bilo je to kada su C's (Kasiopejci, o.p.) podastrijeli informacije o pravoj prirodi stvarnosti, koje su me natjerale da sagledam stvari na drugačiji način. To efektivno pridonosi „viđenju“ skrivene dinamike, koja nije neophodno manifestirana, dinamike koje većina ljudi nesumnjivo interpretira u skladu sa svojim programima. To pridonosi razumijevanju kako postoji dobro i zlo i ono najbitnije – „specifična situacija“, u kojoj se događaji manifestiraju, a koja zapravo određuje što je što, te znanje kojim se sve to primjenjuje.

Na primjer, naša neposredna percepcija može biti kako je žrtvovanje sebe da bi se „dalo“ drugome – „dobro“. Ali u specifičnoj situaciji, može se desiti kako zapravo samo nadolijevamo gorivo drugoj osobi, na njenom putu, padu u SEBIčnost; ili još gore, odvajamo ih od lekcija koje su izabrali naučiti, mi ih sprječavamo u njihovom svladavanju, priječimo ih u učenju jer ih neprestano „spašavamo“.

Sagledavajući to sa najosnovnijeg levela, takova percepcija može se izjednačiti sa djetetom, koje plače da ga se nosi, dok je roditelj svjestan da ako će ga neprestano nositi – dijete nikada neće naučiti hodati i biti će mu uskraćeno ushićenje svladavanja te vještine. Roditelj koji temelji sve svoje odluke na „crno ili bijelo“, čuti će samo djetetov plač, osjetiti jedino sažaljenje i potrebu da se žrtvuje i nosi dijete. Neće biti sposoban percipirati dugoročne beneficije odluke da dozvoli djetetu da plače, bude ljutito, da bijesni i vrišti, ali da naposljetku nauči samo hodati.

Ukratko, radi se o percepciji ljubavi na jedan potpuno drugačiji način od onoga kojemu nas uglavnom uče, programiraju u nas, itd. I naravno, ne postoji nikakav dokaz da će dijete prebroditi plakanje i prohodati... to je „koncept budućnosti“. Dokaz dolazi jedino i samo nakon što je donesena čvrsta odluka da se djetetu dopusti plakanje, da se odupre sažaljenju i odbije podiči i nositi ga, kada za to ne postoji razlog, te kada promatramo dijete kako uistinu samo hoda. Nakon što se to desi, u osobi „raste nada“ u koncept budućnosti neograničenih mogućnosti, za razliku od one koja je jedina vidljiva u nekom momentu: uplakano dijete koje ne može hodati i zbog kojeg se osjećamo užasno jer odbijamo uzeti i nositi ga.

Ovo je, naravno, najpojednostavljeniji primjer, ali može poslužiti, za sada. Sigurna sam kako svi vi možete smisliti bolji i kompleksniji.

Poanta je: C's su me naučili razmišljati o nebrojenim mogućnostima koje se mogu manifestirati, ako uklonim vlastito „iščekivanje“ ili „subjektivni sud“ iz slike, te djelujem na osnovi „viđenja nevidljivoga“, koje, u ovom slučaju znači kako NIJE ljubav neprestano odgovaranje na djetetov plač i nošenje djeteta. I naravno, to vodi ka spoznaji laži, koje govorimo sami sebi, o našim plemenitim namjerama. Mi ne želimo da dijete plače, mi želimo pomoći djetetu, mi ne želimo nikoga povrijediti... i tako stižemo do razumijevanja kako smo potratili vlastite živote, djelujući na osnovi naše subjektivne percepcije koja se temelji na neposrednom utisku, na onome što se nalazi pred našim očima: uplakano dijete, ne može hodati, podigni i nosi; bez imalo spoznaje o tome kako zapravo pridonosimo djetetovom SEBIčnom programu.

Jedino putem ponavljane „prakse“, uvježbavanja „viđenja nevidljivog“ i DJELOVANJA na osnovi toga, sa „POTVRDAMA“ koje slijede (tj, svjedočenje djetetovim pokušajima hoda, prestanku plača kada shvati kako MOŽE hodati, te kako smo mi pridonijeli tom postignuću koje mu donosi radost) – počinje se razvijati „nada“. Ali naučila sam i kako se nada ne treba vezati uz određeni ishod. To je više osjećaj kako je univerzum onakav kakav treba biti, te ukoliko djelujemo na principu nevidljivoga, neograničenih mogućnosti, tada je univerzumu omogućeno da se manifestira na najsavršeniji način, neograničen našim limitiranim shvaćanjem onoga što je 'moguće'.

Stvar je u tome da ljubav često nije ono što mi mislimo da jest. Mi možemo smatrati kako je nositi uplakano dijete izraz ljubavi, ali na kraju, kada nas više nema da ga nosimo, i nitko drugi nije voljan to činiti umjesto nas, dijete nas počinje mrziti jer smo mu uskratili mogućnost da nauči hodati. Ako smo vezani uz ideju kako nas dijete voli jer mu „pomažemo“ i ublažavamo njegovu trenutnu bol, ukoliko je „hipotetski objekt nade“ iskrivljen – iskusiti ćemo nešto potpuno drugačije.

Nadam se da čitatelj sada uviđa kako je Hiperboreanska Mudrost bila smišljeno 'vezivana' uz tako zle događaje, kao što je Holokaust II Svjetskog rata. Ono što ću ja učiniti, od sada pa nadalje, jest otklanjanje automatske negativne konotacije, koju sa sobom povlači pojam „Hiperborean“, tako što ću ga zamijeniti sa više znanstvenim terminom: „Kreativna Hiperdimenzionalna Mudrost“ („Creative Hyperdimensional Wisdom“). Jer, zapravo, to je i precizniji naziv.

Prema Kreativnoj Hiperdimenzionalnoj Mudrosti, u početku su Bogovi došli u Solarni Sistem kroz „vrata Venusa“ – hiperdimenzionalni portal – i grupa njih, „Zli Bogovi“ (the "Treacherous Gods"), povezali su se sa Demiurgovim Planom da kasnije izazovu katastrofu uhvačenih Duhova, poznatu kao „Pad“ („The Fall“).

Hiperdimenzionalni Duhovi bili su vezani za Materiju, kao posljedica te kozmičke klopke. Efekt prouzročen time, u evolucijskom svijetu Demiurga, kada su svi ti zbunjeni Duhovi asimilirani u materijalnu kreaciju, ono je što bismo danas nazvali kolektivnom mutacijom. Zlu Demiurgove imitacije kreiranja, tako je pridodano zlo od mutacije Njegova Djelovanja i vezivanja Duhova, tj. izvršena je modifikacija Plana kroz ruke Zlih Bogova.

Kako bi mogli „kontrolirati“ tako zlo carstvo, Zli Bogovi odlučili su osnovati Bijelo Bratstvo (White Brotherhood), u koje se moraju smjestiti sve raznorazne manifestacije Demiurga. O tome smo raspravljali u više prilika kao o Kozmičkom COINTELPRO-u.

U hiperdimenzionalnoj tradiciji možemo razlučiti mnogo koncepata koji nose podosta sličnosti sa konceptima koje su nam Kasiopejci, kao i drugi izvori, spominjali: ideja kako se odvio masovni proces genetskog inženjeringa, praćen porobljavanjem Duhova u materijalnu razinu, te ideja o postojanju STS (OPS) – service to self (opredjeljenje prema sebi, o.p.) – hijerarhije, koja upravlja Planom Demiurga i koja je uvelike kreirala uvjete na koje nailazimo u našem današnjem svijetu.

Neki od bitnih koncepta Kreativne Hiperdimenzionalne Mudrosti su koncepti Okupacije (Occupation), Ograđivanje (Enclosure) i koncept Strateškog Zida (Strategic Wall).

Tijekom našeg istraživanja otkrili smo kako vjerojatno postoje Dvije Rase „ljudskih bića“. Kao što sam naglasila u Tajnoj povijesti svijeta, taj zaključak se temelji na poravnanju sa Misaonim Centrima, „obrascima kreacije“ koji djeluju iz hiperdimenzionalne stvarnosti.

Iz točke gledišta Čistog Postojanja, ne postoji ništa osim dobra. Ali Neograničeni Potencijal za BITI uključuje – po samoj definiciji riječi „neograničen“ – i potencijal za NE BITI. Tako da se Neograničeni Potencijal automatski „dijeli“ na Misaoni Centar Kreacije i na Misaoni Centar ne-postojanja – Service to Others (Služenje, opredjeljenje prema Drugima/OPD) i Service to Self (Služenje, opredjeljenje prema Sebi/OPS). Može se reći kako je Neograničeni Potencijal u osnovi Binaran – 'on' ili 'off' – biti ili ne biti. To je prva „podjela“.

Kako je apsolutno ne–postojanje nemoguć paradoks, u terminima izvora Neograničenog Potencijala za BITI, polovica svijesti Neograničenog Potencijala koja konstituira IDEJU ne-postojanja – za svaku ideju manifestacije stvara odgovarajuću ideju o NE-manifestiranju te iste kreacije – nešto poput „pasti u san“, u nedostatku prikladnijeg izraza. Njegova „samo obzervacija“ je upućena svijesti, koja može samo „oponašati“ smrt. Svijest koja oponaša smrt tako „pada“ i postaje Primarna Materija. Tako je stanje Ne-postojanja tek relativno. To znači kako je „sebe promatra sebe“ na nivou Vladara Univerzuma, konstituirano od inicijalne podjele, između Biti i Ne-biti, što je, i opet, samo inicijalna podjela – on/off, da/ne – kreacije. Možete si to zamisliti kao otvoreno oko koje promatra zatvoreno. Milenijima se ta podjela predstavljala putem yin-yang simbola, gdje čak i na crnoj polovici, koja predstavlja „uspavanu svijest koja je materija“ možete uočiti malu bijelu točku „postojanja“, koja nam daje na znanje kako je apsolutno ne-postojanje nemoguće. Jedino „relativno ne-postojanje“.

Te „misli o postojanju i ne-postojanju“ međusobno djeluju – promatrač i promatrano – kao kada se promatramo u ogledalu. Kreacija se manifestira između promatrača i ogledala. Istovremeno je stvarna – jer je sadržana od materije koja prima informacije od svijesti – i nestvarna, jer se u srži sastoji samo od svijesti koja djeluje na svijest. I bitno je zapamtiti kako je to stanje Prvobitnog Kozmosa. Svaka svjesna jedinica (biće) koja teži promatranju Kozmosa u bilo kojem drugom kontekstu od onoga koji JEST, time uspješno pridružuje svoju svijest sa Misaonim Centrom Ne-postojanja, Onime Što NIJE. A iz točke gledišta Misaonog Centra Kreacije – sve je stvarno i moguće!.

Na našem nivou stvarnosti, učenje kako „ništa nije stvarno“, koje je promovirano od strane raznih gurua i učitelja kroz povijest, beskorisno je baš kao i izjava “gravitacija nije stvarna“. Takova razmatranja korisna su jedino u svrhu širenja percepcije o stanju prije POSTOJANJA. A tražiti takovo stanje znači uspostavljanje veze sa Misaonim Centrom ne-postojanja, smrti, tame, kaosa. Čak i kad sve to uzmemo u obzir, takove ideje nisu korisne za praktičnu izvedbu jer energije kreacije očito prolaze kroz transdukciju, kroz nekoliko „nivoa“, prije no što se susretnu u sredini- recimo to tako, u našoj stvarnosti 3. denziteta.

Organski život postoji na „sjecištu“ mnoštva ideja ili misaonih centara postojanja i ne-postojanja. Kao takav posjeduje kapacitet za transdukciju energija „gore“ ili „dole“, ovisno o „direktorima svjesne energije“ te jedinice/bića. I opet, postoje dvije velike podjele: upravljanje prema postojanju/objektivnosti, ili upravljanje prema ne-postojanju/subjektivnosti. Ta se podjela manifestira kroz sve nivoe organskog života, uključujući i ljudska bića. Ljudska bića postoje kako bi obavljala transdukciju kozmičke energije kreacije, pomoću organskog života. Naše svijesti su direktori koji upravljaju transdukcijom kozmičkih energija, a smjer u kome će ta energija „teći“ je određen aktivnošću svijesti. Protiv opozicije onih sila koje teže „zarobljavanju“ energije svijesti i potiču istu na „san o ne-postojanju“, što u određenom smislu ima gravitacijska svojstva; energije svijesti teže „informiranju“ materije putem buđenja samo-svjesnosti onih organskih jedinica na Zemlji, koje su sposobne oduprijeti se gravitaciji ne-postojanja.

Kao samo-svjesne „transdukcijske jedinice“, ljudska bića imaju potencijal za slijeđenjem oba puta – prema intenziviranom postojanju, ili prema intenziviranom ne-postojanju.

Kada izaberemo što VIDIMO – i pritom NE mislimo na gledanje očima ili išta fizičkog, već na više unutarnji pojam koji sugerira jesmo li ili nismo sposobni za objektivnost ili subjektivnost – mi primamo utiske, impresije. Utisci mogu postati znanje ako su asimilirani. Znanje vodi ka svjesnosti, pa k direktnim emocijama, koje tada energiziraju akciju u organskom svijetu. To je transdukcija energija Kozmičkih Misaonih Centara.

Na određenom stupnju postojanja, čovjek se nađe u poziciji kad je podjednako „prijemljiv“ za Dva primarna Lica Boga: Postojanje i Ne-postojanje. Shaykh nam govori da koju god osobinu, ili svojstvo, neko ljudsko biće ultimativno „izabere“, kako je upravo to ono što je sadržavao u svome prvobitnom, izvornom stanju. I to nas vodi ka ideji o postojanju Dviju Rasa.

Postoje ljudska bića čija je istinska priroda manifestacija Misaonog Centra Ne-postojanja, entropije. Kao bića Materijalnog Univerzuma, kao primjeri najviše evolucije Materije koja ciklički kruži okolo i naokolo, unutar stvarnosti Misaonog Centra Ne-postojanja; te ljudima-nalik svjesne jedinice ne posjeduju potencijal za pomak van ciklusa Materije, ne bez djelovanja određenih utjecaja u njihovoj stvarnosti, koji će im asistirali pri razvoju „sjemena duše“.

Hiperdimenzionalni Duhovi, s druge strane, kao svjesne jedinice koje „pripadaju“ Misaonom Centru Postojanja, „prirodno“ su povezani sa „višim ja“ koje već postoji u obliku sjemena u „višoj dimenziji“ Kozmosa. Zbog toga, već postojećeg linka, njihov potencijal da aktiviraju i razviju svoju hiperdimenzionalnu prirodu je mnogo veći.

U Knjizi III, njegove serije Gnosis, Boris Mouravieff diskutira o, kako ih on naziva „pred-adamičnom čovječanstvu“ i „adamičnom čovječanstvu“:

U prvom volumenu Gnosis-a, već smo nekoliko puta dotakli temu koegzistencije dviju esencijalno različitih rasa: Ljudi i Antropoidi. Bitno je naglasiti činjenicu kako, iz ezoteričkog kuta gledanja, naziv Antropoidi nema nimalo pogrdno ili omalovažavajuće značenje.

Biblijski zapisi sadrže više referenci o koegzistenciji te dvije vrste ljudi, na našem planetu – koje su slične po formi ali različite u esenciji. [...]

Osnovna razlika između pre-adamičnog i adamičnog čovjeka – razlika koja se ne zamjećuje čulima – jest da prvotni ne posjeduje razvijene više centre, kao što ih posjeduje potonji, iako su i potonji bili 'odsječeni' od svoje budne svijesti od Pada. Viši centri omogućuju adamičnom čovjeku stvarnu mogućnost ezoteričke evolucije. Izuzev toga, dvije rase su slične: posjeduju iste niže centre, istu strukturu Osobnosti i identična fizička tijela, iako je češće slučaj da je to jače izraženo kod pre-adamičnog čovjeka. [...]

...sadašnji adamični čovjek, izgubivši kontakt sa svojim višim centrima, pa tako i sa svojim stvarnim „JA“, naizgled je identičan pre-adamičnom dvojniku. A ipak, za razliku od njega on još uvijek posjeduje više centre, koji osiguravaju mogućnost napredovanja putem ezoteričke evolucije. [...]


Pre-adamično čovjek nikada nije bio Individualan. Kreiran kao Osobnost, na Šesti dan (simbolično govoreći), uskraćen je svake mogućnosti direktne, „individualne individualizacije“ – ako se mogu tako izraziti – njegovo postojanje stavljeno je pod zakon kolektivne Individualizacije, koja je upravljana [Misaonim Centrom Ne-postojanja] i uz pomoć cijele hijerarhije duhova [hiperdimenzionalna bića AKA vanzemaljci] koji su podložni tom autoritetu. [...] Individualizacija pred-adamičnih ljudi je kolektivna i grupno upravljana, od strane određenih duhova hijerarhije. [...]

Kada su stvorene, dvije ljudske rase stavljene su pod različite autoritete. Pad je učinio neophodnim da se poduzmu određene mjere i tako je osigurano Stepenište. Od tada, pa nadalje, adamični čovjek podložan je zakonu rođenja i smrti, te je sačuvao samo blijedi trag svijesti o svome višem Ja, usprkos gotovo potpunoj opstrukciji njegovih viših centara, koji još postoje u njemu. To mu daje mogućnost izbora. Ako začuje Glas Učitelja, višeg intelekta, i odlučno zakorači na Stepenište. [...]

Čak možemo reći kako je cijela dramatična povijest čovječanstva, od Adamova pada, pa sve do današnjih dana, ne isključujući vjerojatnosti novog doba – prekrivena sjenom koegzistencije tih dviju ljudskih rasa.
Nadolazeća era sadrži dva lica – jedno je nanovo ostvaren Raj, a drugo je Vatreni Potop. [Mouravieff, Gnosis III]

Drevna učenja informiraju nas kako će tek ona ljudska bića, koja su željezne volje, vođena višom svijesti, ili Noom, napredovati u „Novo Nebo i Novu Zemlju“ – obnovu hiperdimenzionalne svjesnosti, u doslovnom značenju. Drugim riječima, nadolazeća era ima Dva Lica: Jedno Obnovljenog Raja, drugo Vatrenog Potopa. Mi možemo izabrati koje Lice ćemo gledati.

Prisjetimo se prijašnjeg odjeljka: „Hiperdimenzionalni Duhovi bili su vezani za Materiju, kao posljedica te kozmičke klopke. Efekt prouzročen time, u evolucijskom svijetu Demiurga, kada su svi ti zbunjeni Duhovi asimilirani u materijalnu kreaciju, ono je što bismo danas nazvali kolektivnom mutacijom.“ To znači kako naša genetika, poveznica između animiranog duha svjesnosti i materije, određuje koji smo tip čovjeka. Možda bolje rečeno kako su „spiritualni potencijal“ i genetika – odrazi, svaki na svome planu. Kao što je Mouravieff napomenuo, nakon mnogo desetaka tisuća godina uzajamnog miješanja, ne postoji više ništa u vanjskome izgledu neke osobe, što bi nam moglo dati naslutiti posjeduje li on genetiku za „više centre“ ili ne. Ali, kao što je Mouravieff rekao, oni sa „genima duše“, kako ćemo ih okvirno nazvati, termina radi, posjeduju nešto u svojoj svjesnosti što drugi ljudi nemaju. Morpheus, u Matrix-u je izjavio:

Imaš izgled čovjeka koji prihvaća ono što vidi jer očekuje kako će se probuditi. Ovdje si jer znaš nešto. Što znaš, ne možeš objasniti, ali osjećaš to. Osjećao si to cijeli svoj život – da nešto ne valja sa svijetom. Ne znaš što je to, ali postoji, kao trn u tvojim mislima, koji te izluđuje.

Legenda o Bogovima Osloboditeljima – hiperdimenzionalnim bićima koja su posrednička veza između ljudskih bića prirodno usklađenih sa Misaonim Centrom Postojanja – govori nam kako su sklopili „krvni savez“ sa nekima od ljudi iz drevne Atlantide. Čini se da poruka te legende odražava jednostavnu činjenicu kako svijest može inducirati mutaciju gena, a moćna „krvna linija“ je pokrenuta kao sredstvo za asistiranje Hiperdimenzionalnim duhovima, u njihovu povratku, ka vlastitome izvoru. Ti mutirani geni mogu se potom prenositi na nasljednike. Definitivno je previše nepoznanica o toj tematici, da bi ulazili u daljnju diskusiju, osim konstatacije da je nešto „u krvi“.

Legende nam govore kako je razlika između dvije ljudske rase bila odranije poznata, u davnim vremenima, kao „Bijeli Atlantiđani“, nasuprot „Tamnim Atlantiđanima“. Izgleda kako su ti pojmovi često bili pogrešno tumačeni (pogotovo od strane onih čija je prava priroda Entropijska (sklona kaosu, neredu; o.p.)) kao razlika u boji kože. Očito, to ovdje nije slučaj, jer se bavimo tematikom više svjesnosti. Ja preferiram izraze „radijant“ i „entropik“, za terminologiju razlike. Na jedan način, prihvatljivi su i termini Opredjeljenje Prema Drugima (OPD/STO)i Opredjeljenje Prema Sebi (OPS/STS), ali oni nisu dovoljno ekspresivni pri opisu fundamentalne naravi bića. Ono što je kreativno „zrači, obasjava“, a ono što je destruktivno ili kaotično je „entropijsko“ ili uvučeno u sebe.

Tamni Atlantiđani – zvani tako zbog svoje entropijske naravi i usklađenja sa Ne-postojećim/materijom – navodno su sklopili pakt sa Gospodarima Entropije, hiperdimenzionalnim bićima, tj. „vanzemaljcima“.

P: (L) Tko su bili Elohimi iz Biblije?
O: Transdefinicijski. ... Transcendentna definicija i varirajući entiteti. Prva manifestacija bila je ljudska, potom ne-ljudska.
P: (L) Što je dovelo do njihove transformacije iz ljudi u ne-ljude?
O: Pakt ili sporazum sa STS (OPS) bićima 4. denziteta.
P: (L) Tko su bila ta STS bića, sa kojima je sklopljen pakt?
O: Rosteem, sada manifestirani kao Rosenkreuzeri (Rosicrucians).

Gore navedena razmjena podataka naglašava učenja Hiperdimenzionalne Tradicije: „Kako bi mogli „kontrolirati“ tako zlo carstvo, Zli Bogovi odlučili su osnovati Bijelo Bratstvo (White Brotherhood), u koje se moraju smjestiti sve raznorazne manifestacije Demiurga.“

„Bijeli Atlantiđani“, zbog naravi njihova genetsko ustroja, mogli su lakše „pamtiti“ svoju Božansku Prirodu – Porijeklo svoje rase, prije događaja što su vezali njihove duhove za Materijalni Svijet, i to je definitivno bilo nešto što Demiurg NIJE želio da se desi. I tako je uspostavljen i otpočeo milenijski proces onoga što mi nazivamo Kozmičkim COINTELPRO-om.

P: (L) U jednoj točki (rekli ste) kako je vrijeme iluzija, koja je nastala „u vrijeme Pada“ u Edenu (Raju; o.p.), i to je izrečeno na takav način da sam ja zaključila kako to nije bila jedina iluzija, nastala u tom razdoblju...
O: Vrijeme je iluzija koja funkcionira za vas, zbog vašeg izmijenjenog DNA stanja.
P: (L) OK, koje su druge iluzije?
O: Monoteizam, vjerovanje u jedan odvojeni, svemoćni entitet.
P: (L) Je li izraz 'odvojeni' ključna riječ svezi Monoteizma?
O: Da.
P: (L) Koja još iluzija?
O: Potreba sa veličanjem fizičkog.
P: (L) Fokus na fizičko kao nešto čemu se moramo priklanjati ili štititi.
P: (L) Koja još iluzija?
O: Linearan fokus i Unidimenzionalnost. [Zataškavanje egzistencije hiperdimenzionalnih realnosti.]

Bogovima Osloboditeljima tad je postalo jasno da je oslobođenje čovječanstva, iz gravitacijskog grča Entropije, misija koju je nemoguće ostvariti na bilo koji drugi način već odlučnim i efektivnim suprotstavljanjem volje, namjere. To je potaklo koncepte o hiperdimenzionalnim Kozmičkim Bitkama, koje su, na nesreću, uzete kao opravdanje za fizičke bitke, od strane „Tamnih Atlantiđana“.

Međutim, Kreativna Hiperdimenzionalna Mudrost obznanjuje kako se stanje apsolutne slobode može jedino postići u stanju „Izvora“. Što znači u polu-fizičkim hiperdimenzionalnim stvarnostima. Postavljeno je pitanje – kako povratiti to izvorno stanje?

Očito, ulaženje u fizičke ratove ili konflikte – nema mnogo zajedničkog sa postizanjem stanja apsolutne slobode. Što, dakle, ima?

U današnjem svijetu, „stvaran rat“ se odvija za buđenje duha, a tzv. Kreativna Hiperdimenzionalna Mudrost može se suprotstaviti samo svakome kultu koji prisiljava čovjeka da kleči pred vanjskim bogovima, koji su suprotstavljeni unutarnjoj Božanskoj Iskri. Kao što sam već rekla, oni koji posjeduju unutarnju Božansku Iskru NE MOGU obožavati nešto van sebe, a bez da poreknu vlastiti Izvor, „Kraljevstvo Nebesko“koje je unutar nas, kao što je to Isus jasno naglasio.

Stoga, Kreativna Hiperdimenzionalna Mudrost postaje vodič za odmjeravanje strateške opozicije, protiv tvorevina Gospodara Entropije, koji predstavljaju Misaoni Centar Ne-postojanja. Mora biti u potpunosti jasno kako ta „Strateška Opozicija“ NE uključuje fizički rat ili nasilje, kao što se to desilo u zaokretu koji su Gospodari Entropije nametnuli, sa svrhom zavođenja čovjeka u karmičke klopke.

„Krvni zavjet“ genetike, koji veže „ljude sa dušom“ za više stvarnosti, uključuje, unutar svojih uvjeta, misiju buđenja duha u njegovu pravu prirodu Hiperdimenzionalnih Stvarnosti, kao i odluku povratka ka Izvoru – Hiperdimenzionalnom Edenskom Stanju, nazovimo to tako.

Bogovi Osloboditelji – koje možemo sagledati kao „Mi u Budućnosti“, podučavali su ljude Krvnoga Zavjeta o neophodnosti održanja budnog stanja opreza i, specificiranije, učili su ih strateškom načinu življenja, koji ih najbolje priprema za ispunjenje njihove misije. Poseban način života koji im omogućuje da žive kao stranci na Zemlji. Kao što su nam C's uvijek iznova govorili: Znanje Zaštićuje, Ignoracija Ugrožava i Svijest se rađa iz Znanja.

Tri su glavna principa koji podržavaju takav način življenja: princip Okupacije, Princip Ograđivanja, te princip Strateškog Zida. To su koncepti svjesnosti koji mogu, ali ne moraju zahtijevati svoju materijalnu prezentaciju, ovisno o specifičnim okolnostima.

Na prvome mjestu, Radijantna individua, koja je na ovome svijetu zbog posljedice „Pada“, nikada ne bi smjela zaboraviti kako samo trenutno nastanjuje teritorij u domeni Gospodara Entropije. To ih automatski razdvaja od ostatka ljudi, koji su usklađeni sa Misaonim Centrom Ne-postojanja i prigrljuju koncept vlasništva nad zemljom. Možemo vidjeti jasan primjer posljedica Entropijskog principa, Misaonog Centra Ne-postojanja, u Židovskom vjerovanju, perspektivi: „ovo je moja zemlja, Bog mi ju je dao“. Isto tako jasno možemo vidjeti materijalnu orijentaciju Jehove, „boga“ koji bi uopće priložio takav „dar“.

Kreativna Hiperdimenzionalna Mudrost nas uči da ako čovjek sebe smatra „vlasnikom zemlje“, Sile Materije mogu se uzdići iz zemlje i obuhvatiti ga, „integrirajući ga u kontekst i pretvoriti ga u objekt Bogova“. Vezanost uz zemlju i zavaravajuće uvjerenje „slobode“ i „mira“ unutar granica zemljišta, ostavljaju čovjeka nezaštićenog pred Silama Iluzije, Misaonog Centra Ne-postojanja. U takovome stanju, čovjeku je još mnogo teže spoznati neophodnost bijega iz materijalne tamnice, jer se on neprestano bori kako bi očuvao te osjećaje „slobode“ i „mira“. Isti je princip primjenjiv za nacionalnost i druge vezanosti uz umjetne ili subjektivne konstrukcije.

Potpuna svjesnost kako zemlja koju nastanjuju nije njihova, već okupirani teritorij unutar realnosti Gospodara Entropije, naglašena je u Paraboli o sinu razmetnome, kao i u mnogim Isusovim navodima, uključujući „Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta“.

Ivan 3:3 Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se čovjek ne rodi nanovo, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" 3:4 Kaže mu Nikodem: "Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?“ 3:5 Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. 3:6 Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. 3:7 Ne čudi se što ti to govorim, moraš se nanovo roditi. 3:8 Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha."


Onima, koji su upoznati sa Parabolom o sinu razmetnome, mogu shvatiti kako je već i sama realizacija da netko u „svinjcu strane zemlje“ dovoljna da proizvede stanje uzbune, uvjet za „povratak kući“. To je presudno, kao što opažamo i u priči o Razmetnome sinu – kad je sin otišao potražiti pomoć kod „stanovnika strane zemlje“, bio je poslan živjeti i hraniti se sa svinjama. To dokazuje kako je princip da Radijant biće mora razumjeti i ne ispuštati iz vida činjenicu kako će ih Gospodari Entropije – Powers That Be (PTB, Snage na moći; o.p.) u našoj realnosti – uvijek iznova pokušati zarobiti i smatrati slugama. Dodatno, vjerovanje u vlasništvo nad zemljom, uvjerenje u „biti kod kuče“ u ovome svijetu, ili biti „u kontroli“ u ovome svijetu, može proizvesti lažan osjećaj sigurnosti za Radijant biće, navodeći ga tako da popusti na oprezu i podlegne Sili Iluzije.

Držeći to na umu, Radijant biće trebalo bi tada kreirati „Ograđivanje“ oko svoga „postojanja“.

Sile entropije koje vladaju ovom realnošću u sadašnjosti, mnogo su snažnije od sila otpora individualnog Radijant bića. Ta nas činjenica navodi na razmatranje principa Ograđivanja kao psihološke politike, u relaciji prema nama samima i prema vanjskome svijetu, što će nam omogućiti kompenzaciju za manjak snage i dostupnih rezervi, putem odgovarajuće strategije.

Zbog milenija kulturnog i religijskog uvjetovanja, sve u vezi nas je limitirano, ograničeno, počevši od našeg razdražljivog otpora. Pravilo koje treba izvući iz svega ovoga jest kako moramo – što je više moguće – raditi potiho, kako ne bismo privukli znatniju pažnju i pritisak na sebe same, dok radimo na procesu buđenja i asimiliranja znanja i unutarnje sile, koja nas može povratiti i Edensko stanje. To je istina prosječnog Radijant bića, koje ako privuče pažnju onoga što Mouravieff naziva Generalnim Zakonom (General law) koji mehanički upravlja stvarnošću – biti će izgubljeno, jer će reakcija 'Svijeta', prema njemu, biti ekstremno snažna.

Ono što bi Radijant biće trebalo činiti jest svjesno svladavati materijal koji je dio unutarnjeg svijeta – njegovih Centara Uvjerenja – kroz sakupljanje dovoljne količine znanja da bi moglo vježbati pronicljivost i VIĐENJE. To mu omogućuje razdvajanje onoga što sagledava izbor onoga što asimilira, iliti „ulazi unutar“ njegova „strateškog ograđivanja“. To mu omogućuje akumuliranje sile i stvaranja njenih rezervi. Kada pogrešna uvjerenja, iluzije ovoga svijeta, više nemaju utjecaja niti odjeka u unutar Radijant Bića, tada će ono biti sposobno iskoračiti van toka Linearnog Vremena.

Princip strateškog ograđivanja je dakle neophodnost rada, individue ili grupe, u tišini, prikriveno, kako bi uspjeli kreirati ovo ograđivanje, bez privlačenja pažnje na sebe, od strane životnih sila ovoga svijeta. Ove sile su sistematski nesklone svakome tko uporno traga za Istinom.

Postoje dva dijela Strateškog Ograđivanja: Prvi je zaštititi sebe fizički, od štetnih utjecaja „Svijeta“ što je više moguće. Gurdjieff je to nazvao aktivnošću „lukavog čovjeka“. Na žalost, taj je izraz često bio izokrenut u značenje „monaški život“ ili „povlačenje od svijeta“, što je esencijalno beskoristan pristup u ovoj situaciji, gdje je najbitnija stvar za naučiti ona o objektivnoj istini svijeta i realnosti u kojoj živimo.

Drugi dio Strateškog Ograđivanja jest kako se građenje utočišta, zaklona, odvija u unutarnjem svijetu. Mouravieff piše kako „Slikoviti jezik Tradicije kazuje kako čovjek mora graditi kavez unutar sebe. To se čini na način da se istovremeno osigurava potpuna mogućnost komunikacije, usmjerene na centre. Također, kavez mora biti dovoljno izdržljiv da se efektivno može oduprijeti svim pobunjenicima malih „ja“, ponaosob ili ujedinjenim. Izrada takove konstrukcije zahtjeva vrijeme, Kako bi uspješno igrao svoju ulogu organa upravljanja, mora se neprestano povečavati, pojačavati i usavršavati.“

Drugim riječima, Strateško Ograđivanje je alegorija koja se odnosi na ontološko stanje, gdje individua praktički zahtjeva svoje pravo na neovisnost od Zakona Entropije, koji očito vladaju Materijalnim Univerzumom. Koristeći koncepte protumačene od strane Mouravieff-a, to bi se stanje moglo opisati i kao manifestacija rezolucije da se zatvorimo utjecajima iluzije, te se otvorimo onim utjecajima koji nas vode do objektivnosti.

Kreativna Hiperdimenzionalna Mudrost tvrdi kako jednom, kada su svladali „ograđivanje okupirane zemlje“, ljudi je mogu početi obrađivati i učiniti da mu ona nosi plodove. To, i opet, mora biti shvaćeno kao alegorija – iako krajnji rezultat može biti vrlo materijalan. Ta nauka se reflektira i u alkemijskim metaforama, kao i u jednom od najpoznatijih primjera Isusovog učenja: čudo kruha i ribe, koje je tek primjer činjenice kako je Isus ovladao Kreativnom Hiperdimenzionalnom Mudrošću, koja se izrazila kroz taj princip u mnoštvu alegorija, uključujući i priču o Branovoj glavi (Head of the Bran) i Kotao regeneracije (Cauldron of Regeneration).

Princip Strateškog Zida, u neposrednijem značenju, jest praktična aplikacija principa Ograđivanja. Ipak, činjenica kako postoje različite manifestacije tog strateškog zida, ovisno o stvarnosti na koju se primjenjuje, je očita kroz činjenicu da postoji mnoštvo svjetova, u kojima Duhovi ostaju zarobljenima i, u svakome od njih, princip Strateškog Zida pretpostavlja različitu manifestaciju.

Može se reći kako, u fizičkom svijetu, pravilna aplikacija može voditi do konstrukcije Kamenog Zida, ali moramo razumjeti da definicija „Kameni Zid“, manifestiranog u fizičkoj stvarnosti, ne smije biti ograničena na ideju o prostorno zatvorenom zidu. Očito je kako postoje brojni principi koji pripadaju „Litičkoj Mudrosti“, što sugerira kako je „kameni zid“ povezan sa postavljanjem megalita, u vrlo specifičnom poretku, sa svrhom kreiranja mreže koja je mogla služiti, kao jedna od njenih funkcija, za zaštitu ograđenog prostora od utjecaja Entropijskog Principa.

Strateško Ograđivanje, tada, cilja u najdublji unutarnji kutak svakog čovjeka, kreirajući prostor u kome se može odviti buđenje. To buđenje ih doziva, te kroz njihovu krvnu vezu doziva i sve ostale, koji su od Radijant naslijeđa, da ukinu svoj marš Povijesnim putovima „evolucije“ ili „progresije“ i da se pobune protiv Zakona Entropije, koji sve svode na primarnu tvar. Buđenje potiče Radijant bića da zakorače u suprotnome smjeru i transmutiraju čovjekove „životinjske nagone“ (reaktivne automatske programe kod Gurdjeffa, Predatora kod Don Juana, Stjecište sa Generalnim Zakonom kod Mouravieffa), te zahtijevaju povratak njihove Hiperdimenzionalne prirode.

Kako bi se postigla ova potonja Rasna svrha, nasuprot individualne, potrebna je pomoć „vanjskog elementa“.

Što je, specificirano, taj „vanjski element“?

To je tema čiji bi opis, sam po sebi, ispunio kompletnu seriju, a često se spominje pod nazivom Gral.

Rečeno je, od strane onih koji su bili inicirani u Kreativnu Hiperdimenzionalnu mudrost, kako je Gral Kamen, Kristal, Dragulj ili neki drugi „objekt“. Ako počinjemo shvaćati kako Strateško Ograđivanje ne znači fizički zid, onda moramo isto tako razumjeti da ako je Gral uistinu kamen ili neki drugi objekat, onda zasigurno nije zemaljski kamen.

Kreativna Hiperdimenzionalna Mudrost sugerira kako je Gral nešto što postoji unutar onoga, što mi danas možemo razumjeti kao više-manje hiperdimenzionalnu stvarnost. Možemo čak i spoznati kako stvarnost iz koje je izvorno došao, Hiperboreja, nije fizička stvarnost, baš kao što je i Isus naglasio kako njegovo „kraljevstvo“ nije od ovoga svijeta.

Oni, čija je svjesnost pala u ovaj svijet, iz Hiperdimenzionalnog Izvora, posjeduju neku vrst „Krvnog Pamćenja“ ili sjećanje na Izvor. Nažalost, to pritajeno sjećanje, što nježno mrmori krvlju, navelo je mnoge uspavane ljude da ga zabunom smatraju sjećanjem na nestali „Nordijski“ ili „polarni“ kontinent. Također je dolazilo do namjernog izvrtanja koncepta, kao što je to bio slučaj i sa pitanjem Rasa. Ponovimo, postoje dvije rase: ona čija je unutarnja narav usklađena sa materijom, princip Misaonog Centra Ne-postojanja, i ona čija je unutarnja narav usklađena sa kreativnom svijesti, principom Misaonog Centra raznovrsnosti Postojanja.

P: (L) Odakle su došle duše koje su nastanile tijela na planeti Zemlji? Jesu li bile u tijelima, na nekim drugim planetima, prije toga?
O: Ne ova grupa.
P: (L) jesu li tek lebdjele naokolo u univerzumu?
O: U jedinstvu sa Jednim. Jeste li čuli Super drevnu legendu o Luciferu, Palom anđelu?
P: (L) Tko je Lucifer?
O: Vi. Ljudska rasa.
P: (L) Jesu li individualne duše ljudi dijelovi veće duše?
O: Da. Blizu. Jedno. Svi koji su pali moraju naučiti „težim putem“.
P: (L) Želite li reći kako je čin želje za iskustvom fizičke realnosti – čin pada?
O: Vi ste članovi fragmentirane jedinice duše.
P: (L) Što je to svezi želje za fizičkim iskustvom, a da se odnosi na „pad“?
O: Zadovoljstvo za sebe. [...]
P: (L) Je li postojalo razdoblje u kome je ljudska rasa živjela dugo vrijeme u Edenskom stanju, i bila sposobna koristiti tijela i zadržati spiritualnu konekciju?
O: Da. Ali ne zadugo. Niti jednoj ovisnosti ne treba dugo da zatvori krug.
P: (L) Dakle čovječanstvo je bilo ovisno o vlastitom zadovoljstvu?
O: Ubrzo postalo.
P: (L) Koliko dugo vremena je prošlo od seljenja duša u tijela do „Pada“ u Edenu?
O: Nemjerljivo. Zapamti Laura, vrijeme nije postojalo u razdoblju odvijanja tih događaja. Iluzija prolaznosti vremena nije postojala u toj točki, kao niti mnogobrojne druge iluzije.
P: (L) Dakle vi nam govorite kako je Pad u Edenu istovjetan početku vremena (kakvim ga mi poznajemo; o.p.)?
O: Da.

Prema Kreativnoj Hiperdimenzionalnoj Mudrosti, Gral je „dragulj iz krune Kristosa Lucifera, Njega koji je Čišći od Najčišćeg među Lojalnim Bogovima, jedini koji je sposoban razgovarati licem u lice sa Nepoznatim. Kristos Lucifer je taj koji je u Paklu, ali iznad Pakla. Onaj čije je pravo ostati u Hiperboreji, pod svijetlom Nepoznatoga, ali se toga prava odrekao i izabrao pomoći zarobljenim Duhovima, čineći time nepojmljivu žrtvu Svog samo-zarobljeništva. Postavio je Sebe kao Sunce Duha, „obasjavajući“ karizmatično iz „pozadine“ i u samu krv uspavanih ljudi.

P: (L) Tko je bio Isus iz Nazareta?
O: Napredni duh. ...
P: (L) Je li Isus individua koja je imala psihičke ili neobične moći od rođenja?
O: Blizu.
P: (L) Je li posjedovao svijest o tome kako je na neki način poseban ili izabran, od najranije dobi?
O: Da. ...
P: (L) Je li Isus bio poseban, na bilo koji način?
O: Brzo uzvišen – Yontar – antički ratovi – civilno uzdignuće – Zindar-sko vijeće.
P: (L) Što je to Zindarsko Vijeće?
O: Zendarsko Vijeće je vijeće 6. denziteta, koje obuhvaća i fizičke i eteralne stvarnosti i koje nadgledava dramatične točke razvoja, raznovrsnih civilizacijskih sektora, u nižim nivoima denziteta.
P: (L) Sad, rekli ste kako je Isusov otac bio Aryan. Odakle je došao?
O: Iz Palestine.
P: (L) Postoje li neke slavne ličnosti koje su bile Isusovi potomci, a za koje bismo mi mogli znati?
O: Da. Yassar Arafat. Churchill.
P: (L) Je li Isus razapet na križ?
O: Ne.
P: (L) Je li netko drugi bio razapet na križ i predstavljen kao Isus?
O: Ne.
P: (L) Nije bilo razapinjanja na križ, nije bilo uskrsnuća nakon tri dana, je li to točno?
O: Blizu.
P: (L) OK, Što je prava istina o toj temi?
O: Proveo je 96 sati u komatoznom stanju, u pećini blizu Jeruzalema. Kada se probudio, dao je proročanstvo svojim učenicima i potom izašao iz špilje. 27 000 ljudi se skupilo zbog pojavljivanja matičnog broda, a on je uzdignut u zraci svjetlosti.

To „komatozno stanje“ je poznato u Kreativnoj Hiperdimenzionalnoj Mudrosti kao „Unibound“. To je transcendentalna disciplina koja vodi do jedinstva sa Celestialnom Božicom i može voditi do 96 sati čiste kanalizirane meditacije. Dakle, Unibound je individualna koliko i koncept.

P: (L) Postoje li posebne moći ili prednost u molitvi upućenoj Isusu?
O: Da.
P: (L) ...kako se dodjeljuje ta moć?
O: Molitve odlaze k njemu (i on) odlučuje o njihovoj važnosti, ovisno o pozadini individualnog razvoja te duše. ...
P: (L) Kako je to moguće kada se milioni ljudi istovremeno mole Isusu?
O: Podjela duše. ...
P: (L) Mislite na podjelu kao u staničnoj mitozi, kada se stanice dijele i repliciraju same sebe?
O: Ne.
P: (L) Da li se Isusova duša dijeli?
O: Da.
P: (L) Koliko puta?
O: Neograničeno, kao projekcija svijesti.
P: (L) I što se dešava sa komadićem njegove duše koja je podijeljena ili projicirana?
O: To nije komadić duše.
P: (L) Što je onda?
O: Replikacija.
P: (L) Je li svaka replikacija identična originalu?
O: Da i ne.
P: (L) Na koji je način replicirana duša drugačija od originala?
O: Nesposobna pružiti individualnu pažnju.
P: (L) Je li itko od nas sposoban replicirati se na takav način, ako to poželi?
O: Moguće je pod istim okolnostima. Način na koji taj proces funkcionira je ovaj: Kada je Isus napustio zemaljski plan, otišao je u drugu dimenziju ili denzitet ili stvarnost, u kojoj su sva „pravila“ svezi svijesti o vremenu i prostoru u potpunosti različita od načina na koji se ona doživljavaju u vašoj stvarnosti. U toj točci vremena i prostora, njegova je duša, koja je još bila/jest u fizičkoj stvarnosti, stavljena u stanje slično obustavljenoj, suspendiranoj animaciji i nečemu poput napredne forma nesvijesti. Otada pa do sadašnjosti njegova se duša replicira, iz tog stanja nesvijesti, kako bi svi koji ga zazivaju ili trebaju njegovo prisustvo ili žele razgovarati sa njim, mogu to učiniti, na individualnoj osnovi. Njegova se duša može replicirati u beskraj, koliko je god puta potrebno. Proces replikacije proizvodi stanje hiper-svijesti u apsolutno svakoj od tih verzija svijesti duša.
P: (L) (Dakle) Isus (je), zapravo, u dobrovoljnom suspendiranom stanju, na drugom planu postojanja, izabravši odricanje od svog života na zemaljskome planu, kako bi neprestano generirao replikacije uzorka svoje duše, za druge ljude koji ga zazivaju za pomoć?
O: Da. ...
P: (L) Je li se još neka duša javila za obavljanje takove dužnosti?
O: Da.
P: (L) Koliko duša trenutno obavlja taj posao?
O: 12.
P: (L) Možete li imenovati neke od njih?
O: Buddha. Moses. Shintanhilmoon. Nagaillikiga. Varirajući stupnjevi; Isus je trenutno najsnažniji od njih.

U gornjim izvadcima transkripti, vidimo kako Kristos Lucifer – „glava tijela“ – dostavlja ljudima Gral, kao simbol Njegova kompromisa, Njegove žrtve, te kao nepobitan materijalni dokaz o Božanskom Izvoru Duha. U tome smislu, Gral je refleksija Božanskog Izvora, koji može djelovati kao svjetionik što vodi one Duhove koji su odlučili napustiti ropstvo Jehova Sotone.

Gral, opisan kao „Dragulj sa Krune Kristos-a Lucifera“ sadrži ezoteričko značenje, naglašeno na nekoliko mjesta u Novom Zavjetu:

1.Petrova Poslanica 2:6 Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen glavni, odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se zbuniti. 2:7 Vama dakle koji vjerujete da je dragocjen - čast! A onima koji ne vjeruju - kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni 2:8 i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni Riječi, za što su i određeni. 2:9 A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, poseban narod...

Poslanica Efežanima 1:22 Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi, 1:23 koja je tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja. 2:1 I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha 2:2 u kojima ste nekoć živjeli po pravilima ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. 2:3 Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi.

Također, dojmila nas se suprotstavljenost priče o obezglavljivanju Sv. Ivana Krstitelja (John the Baptist) nasuprot priče o multipliciranju kruha i ribe. To daje potpuno novo značenje razmjeni koja ja uslijedila nakon događaja sa kruhom i ribama:

6:22 Sutradan mnoštvo, koje (...) 6:24 (...) vidje da ondje nema Isusa (...) i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. (25) Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: "Učitelju, kad si ovamo došao?" 6:26 Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja i čuda, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.

6:27 Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati. 6:33 jer kruh je Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. 6:34 Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha." 6:35 Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. [...]

6:48 Ja sam taj kruh života. 6:49 Očevi vaši jedoše u divljini manu i pomriješe. 6:50 Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. 6:51 Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta."

6:52 Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?"

6:53 Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!

6:54 Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 6:55 Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. 6:56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.

6:57 Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.

6:58 Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke."

Sada možemo vidjeti kako je crkva izokrknula ove koncepte, izostavljajući bitan princip Strateškog Ograđivanja i neophodnosti stjecanja znanja, kako bi postali pronicljivi i usvajali samo istinu – Kruh Života. Isto tako, počinjemo razumijevati što Gral zapravo predstavlja zarobljenim Duhovima.

Iznad svega, Gral je povezan sa inkarnacijom Duhova Hiperdimenzionalne stvarnosti – uzajamnom krvnom linijom – i njegovo se značenje može razumjeti jedino u relaciji sa tim Misterijem. To postaje jasno kada se prisjetimo kako je prije mnogo stotina ili tisuća godina, kada je Zli Demijurg Jehova Sotona zarobio Hiperdimenzionalne Duhove u tijelo, Kristos Lucifer dao Svoj Dragulj – glava tijela Božje jedinice duše bila je odsječena i rastrgana – kako bi Istina o Božanskome Izvoru bila dostupna za viđenje očima smrtnika, putem „primanja“ njegova spiritualnog tijela i krvi iz Izvora.

Na taj način, Gral je „u ovome svijetu, ali ne od ovoga svijeta“ i daje značenje i smjer svim nosiocima Hiperdimenzionalne krvne linije na Zemlji. Zbog „Branove glave“, Isusova hipersvijest u njegovom hiperdimenzionalnom žrtvovanju – krv čovjeka, iako uronjena u najgore stanje konfuzije, uvijek može zahtijevati povratak svojim Božanskim korijenima kreativne svijesti.

U principu, prisustvo Grala onemogućava Neprijatelja od mogućnosti potpunog nijekanja Hiperdimenzionalnog naslijeđa. Ali koliko god da Gral daje kozmičko značenje Povijesti čovjeka, povezujući ga sa vječnom, Izvornom Rasom Kreativne Svijesti i pružajući Hiperdimenzionalnoj krvnoj liniji na Zemlji kvalitetu nalik božanskoj, u očima Gospodara Entropije, te krvne linije postaju također, zbog same prisutnosti Grala, „objektima skandala“, dovoljnim da opravdaju progonjenja i prezir, kažnjavanja i bol.

Zbog Grala su, dakle, Božanske Hiperdimenzionalne krvne linije tretirane od strane Powers That Be (PTB/Moći na vlasti; o.p.) kao heretičke krvne linije, zauvijek osuđene od Jehova Sotone.

Iz perspektive Jehova Sotone, Gral je došao probuditi neželjena sjećanja, iliti uzdići ljudsku prošlost. Zbog toga su sjećanja i prošlost na meti Združene Strategije koja teži brisanju i skrivanju, izvrtanju i premetanju istine. Jer poznavati prošlost, poznavati istinu, znači jačanje Strateškog Ograđivanja, „hranjenje“ Duha i njegov rast i Radijant duša počinje VIDJETI. „Spoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi.“

Hiperdimenzionalni duhovi – bez obzira na njihovu boju kože ili nacionalnost diljem planete i kroz vrijeme – uzastopno su bivali optuženi za vrhovni zločin negiranja „Božje“ premoći, a to se odnosi na lik Jehova Sotone Demijurga, Gospodara Entropije.

Čovjek je trenutno bijedno stvorenje, bačen u Pakao Iluzije u kome se suludo smatra zadovoljnim, pod čarima je koje ne može sam razbiti i ukloniti. Simbol Grala je poziv na buđenje, na pobunu protiv ropstva Entropije.

Uistinu, Gospodari entropije su proglasili sve što je sposobno pomoći čovjeku u otvaranju očiju i buđenju ka vlastitoj izgubljenoj Božanstvenosti – najgnusnijom stvari u cijeloj kreaciji.

Ali ta „stvar“, taj „gnusni objekt“, nije od ovoga svijeta i čovjekov zarobljeni Duh se „hranio“ s njega. To je odbačeni ugaoni kamen:

Evo postavljam na Sionu kamen glavni, odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se zbuniti. Vama dakle koji vjerujete da je dragocjen - čast! A onima koji ne vjeruju - kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni Riječi, za što su i određeni. A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, poseban narod...


To „zeleno voće“, koje se kasnije naziva „Gralom“, je jelo koje hrani sa primordijalnim znanjem, a to je znanje o Istini o porijeklu, izvoru. Kroz Gral, zabranjeno voće par excellence, čovjek može znati da je vječan, da je Božanski Duh vezan za materiju, došao u zemaljski Had iz svijeta nemogućeg za zamisliti, za kojim osjeća nostalgiju i duboku čežnju duše za povratkom u nj.

Po Gralu se možemo sjetiti!

Ali jednom kada osoba počinje vidjeti, sjećati se, to postajem njenim najvećim zločinom. Sjećati se Božanskog Izvora je proglašeno strašnim grijehom i oni koji su ga počinili zasigurno moraju platiti za to: takova je volja Demijurga, Jehova-Sotonin Zakon.

Ministri Entropije, koji se u Tradiciji nazivaju Demonima Chang Shamballah-a, su navodno zaduženi za izvršenje odmazde u valutama boli i patnje, nad onima koji teže buđenju.

Sredstva izvršenja te naplate su brojna i variraju, ali uvijek su zamaskirana u ciničnu izjavu kako je bol i patnja Duha za „njegovo dobro“, da „potpomogne razvoju, evoluciji“.

Nadalje, viđeno je kako taj zli potencijal za buđenje „obitava u krvi“, tako da ga je moguće oslabiti putem miješanja rasa. Opet naglašavamo kako termin „rasa“ nema nikakve veze sa bojom nečije kože ili njegovim etničkim podrijetlom. Druga Poslanica Korinčanima prezentira naznaku originalne ideje:

6:14 Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom?

Na nesreću, u vrijeme kada je gornji navod bio u planu za pisanje, korupcija je već dugo bila na snazi, kao što ćemo ubrzo saznati. Isto tako, to je i izvor ideja o „izdvojenosti“ i „posebnosti“ kod Židova, iako su tu ideju usvojili od mnogo starijeg izvora, ali prekasno, te je stoga poslužila jedino povećanju entropije, među njima samima.

Rezultat ovih mnogobrojnih izvrtanja i premetanja istine, nazivanje bijelo crnim a crno bijelim, bilo je strateška zbunjenost Duhova i masivan plašt tame položen na povijest čovječanstva, od strane Gospodara Entropije.

Teologija i Mitologija su neumorno razlagale o prirodi ljudskoga zla, koristeći terminologiju posuđenu iz Demiurgova jezika: „grijeh“, „pad“, „kazna“.

„Znanost“, s druge strane, je navođena do objave kako čovjek potiče isključivo od protosimiana zvanog „hominid“, pretka današnjih uspavanih ljudi. „Znanost“ je odvela ljudsku povijest do najdramatičnijeg stanja degradacije, negirajući mogućnost Drevne Mudrosti i Božanskih predaka, proglasivši cijelo čovječanstvo djecom isključivo majmuna i trilobita. Uloga svijesti u kreaciji i POSTOJANJU reducirana je na posljedični produkt bezumne evolucije. Naše moždane stanice su evoluirale do mogućnosti da komuniciraju jedna sa drugom i mi mislimo kako smo svjesni i da razmišljamo...

Zašto gledati u prošlost? - pita Glas Znanosti i Tehnologije, kada je čovjek definitivno „predodređen za budućnost“?

Hajde da pogledamo u budućnost; to je mjesto gdje sve blagodati i postignuća obitavaju; teolozi nas uvjeravaju kako će, nakon budućeg suda, vrata raja mahom biti širom otvorena, za sve dobre ljude da uđu; Rosenkreuzeri, masoni i drugi teozofi ili New Age tipovi stavljaju u budućnost taj trenutak kada, djelomično svladavši svoju „spiritualnu revoluciju“, će se čovjek identificirati sa svojom monadom, tj. njegovim „Božanskim Arhetipom“ i zauzeti svoj položaj u Kozmičkoj Hijerarhiji ovisnoj o Demiurgu; čak i materijalisti, bilo ateisti ili znanstvenici, prigrljuju tu lepršavu sliku budućnosti: prikazuju nam društvo bez gladi i bolesti, savršeno društvo u kome čovjek, dehumanizirani tehnokrata, samozadovoljno vlada nad legijom androida i robota.

Činjenica je: sve je učinjeno kako bi se izbrisala ljudska povijest i odvojilo Radijant duše od njihovih Hiperdimenzionalnih korijena.

Nije bilo moguće, naravno, izbrisati prošlost u potpunosti. Kako bi se kompenziralo za to izmišljene su religije – metafizička fraktura između čovjeka i njegovih Božanskih predaka je uspješno kreirana – tako da je, u sadašnjosti, slijepom vjerom odvojen od znanja o svome porijeklu, vjerom koja samo produbljuje stanje apsolutne zbunjenosti.

Pa ipak, gledajući u prošlost sa namjerom i pronicljivošću, nalazimo kako Gral nije tek zabranjeno voće kojim se čovjek hranio prije no što je postao rob, Gral je također i stvarnost koja će ostati prisutna u svijetu dokle god i posljednje Hiperdimenzionalno biće bude zarobljeno.

Kroz djelovanje Grala – zadatak istinskog poznavanja samih sebe – uvijek je moguće čovjeku da se probudi i prisjeti. Ipak, kako bi mogao prihvatiti njegove istine, gnoze, neophodno je da čovjek shvati kako Gral, kao odraz Izvora, baca svoje svjetlo direktno u krv i iz pravca prošlosti. Njegovo svjetlo dolazi iz smjera suprotnog tijeku vremena, i to je razlogom zašto nitko od onih koji su podlegli utjecaju Združene Strategije Gospodara Entropije ne može primiti Gralov utjecaj.

Kroz snažnu kulturalnu strategiju čovjek je „projiciran u budućnost“, ne štedeći se na trudu za brisanjem njegove prošlosti i zamagljivanju njegovih sjećanja, dok je prava istina kako se za Gralom ne može tragati u budućnosti jer ga se ondje nikada neće pronaći.

Konkretno govoreći, za Gralom se uopće ne bi trebalo tragati, ukoliko „traganje“ podrazumijeva akciju koja implicira „pokret“.

„Traganje“ za Gralom se odvija jedino od strane onih koji su propustili razumijevanje o njegovom metafizičkom značenju, onih koji, u svojoj ignoranciji, vjeruju kako je Gral „objekt“ koji se može „pronaći“.

Sada ću prinijeti vašoj pažnji jednu od srednjevjekovnih priča o Gralu, koja, iako izobličena kroz njenu Judejsko-Kršćansku adaptaciju, još uvijek sadrži mnoge elemente Hiperdimenzionalne Mudrosti. U njoj Parsifal, potpuna budala, kreće u „potragu“ za Gralom. Njegov nedostatak znanja potiče ga na tu potragu, kao lutajući vitez što „putuje“ kroz razne zemlje. Taj „pokret“ je esencijalno projiciran u budućnost, jer je imanentna i neminovna temporalnost sadržana u svim pokretima, i stoga, prirodno, Parsifal nikada ne uspijeva u pronalasku Grala u ovome svijetu.

Slijede mnoge godine neplodonosne potrage, prije no što spoznaje istinitost ove činjenice. Da bi jednoga dana, potpuno gol, pristigao u začarani dvorac, te jednom unutra, Gral se pojavljuje pred njime (nije ga našao) i njegove oči su napokon otvorene: tad uoči kako je tron prazan i stoga odluči tražiti pravo na nj, postavši tako Kraljem.

Bitne točke ove alegorije su: Parsifal razumijeva kako se Gral ne treba tražiti u svijetu ili vremenu (Demiurgovoj svijesti koja teče i istovjetna je Entropiji), i odlučuje utilizirati jedan od Puteva Hiperdimenzionalne Strategije. Zbog toga se postavlja „gol“ (bez ijedne pred-eminentne kulturalne iluzije) u dvorac („izdržljiv i čvrsto“ utvrđen kroz princip Strateškog Ograđivanja), Desinkronizirajući se od „vremena svijeta“ i kreirajući svoje „vlastito, invertirano vrijeme“, projicirano u prošlost.

Gral se tada pojavljuje pred njim i on „otvara svoje oči“ (aktivira Sjećanje Krvi). Parsifal uočava kako „je tron prazan“ (da se Duh može oporaviti) i odlučuje tražiti pravo na nj (podvrgnuti se testovima čistoće kroz Tajne Putove Oslobođenja), te postaje Kralj (transmutira u Čovjeka od Kamena).

Razni aspekti ove interpretacije Legende o Gralu su ekstremno bitne:

1- Naglasak na činjenicu da Gral nije objekt koji pripada materijalnom univerzumu, što implicira kako je najznačajnija korupcija, sveukupnog materijala o Gralu, učinjena kroz utjecaj Kršćanstva, upravo ta identifikacija Grala sa ikakovim materijalnim objektom, te, preciznije, sa kaležom Posljednje Večere. Prema tome se moramo odnositi kao prema taktici koja u potpunosti želi odvesti tragaoca na pogrešan put.

2- Definicija „linearnog vremena“ kao svijesti Demiurga, koja teče, koja nam takoreč pomaže u proširenju definicije Kontrole Matrice, implicirajući kako smo mi, kao stanovnici trenutne stvarnosti, primorani promatrati tijek našega života unutar ograničenja svijesti Demiurga, i možemo se jedino nadati kako ćemo biti slobodni od te Matrice jednom kada razbijemo ograničenja te svijesti i pristupimo „paralelnoj“, višoj svijesti.

3- Potreba da se uđe u čvrstu utvrdu, pomoću Hiperdimenzionalnog principa Strateškog Ograđivanja, tj, u stanje potpune ontološke golotinje (razgolićeni od kulturalnih i mentalnih premisa koje zapečaćuju naše sadašnje stanje subordinacije sa Kontrolom Matrice) i potpune „desinkronizacije“ individualne svijesti od linearnog vremena svijeta.

It točke gledišta Gospodara Entropije, Gral inducira Radijant čovjeka na počinjenje zločina buđenja; čovjek je zgriješio i stoga proizlazi izvršenje kazne, u valutama boli i patnje.

Misaoni Centri Ne-Postojanja su zarobili svijest u materiju, sa svrhom „kopije“ slabog odraza primljenog iz Nekreiranih Sfera Postojanja – cjelokupnog potencijala. Međutim, niti je gradivna tvar bila odgovarajuća, niti je Arhitekt bio dostojan zadaće, te povrh svega, moramo imati na umu pozadinsku, perverznu namjeru kraljevske vladavine nad stvorenim, na isti način kao što vlada Nepoznato.

Nastavljajući pratiti zaštitne osobine imitacije, izražene kroz termine: kako gore, tako i dolje; Gospodari Entropije namjeravali su imitirati, pa čak i nadmašiti Hiperdimenzionalnu Krvnu liniju putem uspostave Svetih Ljudi, koji će ih zastupati, direktno kanalizirati Volju Gospodara Entropije, i putem kojih će glavni predstavnik Entropijskog principa – Jehova Sotona . nadmoćno vladati nad svim inkarniranim Duhovima; „Sveti Ljudi“ koji će se uzdići nad ostatkom čovječanstva što je osuđeno na bol i patnju materijalnoga svijeta, te koji će, jednom trijumfiravši nad njima, uvesti ultimativno poniženje kroz postavljanje drugih pod jaram Demonske Združenosti.

Tradicija nam kazuje kako je Demiurg pokušao postići taj cilj u mnogobrojnim situacijama. Rečeno je kako su „cigani“ ostatak etničkog nasljeđa „Svetih Ljudi“, koji su prosperirali u Atlantidi, kada su Zli Bogovi stavili Hiperdimenzionalne krvne linije pod bič Združenog Horora. Inkarnirani Radijant Duhovi našli su se bačenim u najbjednije moguće stanje: Božanska krv bila je zagađena i izmiješana kroz prisilno rasno miješanje i, još gore, spolnim združivanjem ljudi i životinja. Rečeno je da su prinošene nebrojene žrtve, kako bi se zadovoljila Jehova-Sotonina žeđ za krvlju, te kako je u tome razdoblju obožavan pod aspektom „Boga Đavoljih Vojski“.

Okrutnost, kolektivne orgije, razni oblici ovisnosti o drogama, i još više, sve to bili su „običaji“ koje su usvojile Hiperdimenzionalne krvne linije, dok se u očima „Svetih ljudi“ odražavao sjaj Demiurgova zadovoljstva, kako se vršila tiranija Združenog Horora.

U tom stanju opće propasti, nitko više nije bio u stanju primiti svijetlo Grala. Rečeno je kako se Kristos Lucifer odlučio manifestirati pred očima ljudi, u pratnji čuvara Osloboditeljskih bića, te kako je to uzrokovalo pad Atlantide. Netko može povezati to „pojavljivanje Krista“ sa samom poplavom – kataklizmom koja je odnijela Atlantidu u „jednome danu i noći“, ali zasigurno, odvio se i rat: primjer Trojanskog rata.

Tradicija podučava kako je, u skorije vrijeme, Demiurg odlučio nanovo se pojaviti, kroz imitaciju Hiperdimenzionalne krvne linije, kreaciju „Svetih Ljudi“ kao Svojih predstavnika, za koje je rezerviran viši Denzitet vlasti nad svim ljudima na Zemlji. Sa lažiranim pričama Biblije, što oslikavaju krvni savez zapečaćen između Jehove-Sotone i Abrahama kao osnivanje novih „Svetih Ljudi“, koje su etablirane kao „Istina“. Proces brisanja naše povijesti i sakrivanja prave istine, odvija se posljednjih tisuću ili više godina.

Umjetnu tvorevinu „Svetih Ljudi“ su preuzeli Židovi u skorijoj povijesti, najvjerojatnije u desetom stoljeću, od Kazara i koja nema ama baš nikakve veze sa stvarnim Hebrejima. Pa ipak, na istovjetan način kao što je Hiperdimenzionalnim Duhovima dana božanska kvaliteta kroz prisustvo Grala, tako su i predstavnici „heretičke krvne linije“ par excellence (prema Gospodarima Entropije), Hebreji, s druge strane, prezentirani kao „najčišća krvna linija na Zemlji“.

Ali ti ljudi Izraela, odabrani od strane Jehova-Sotone da budu njegovi zastupnici na Zemlji, koji će dokaz oni podastrijeti kao nepobitan, a da bi dokazali kako je to Volja Božja?

Demiurg, još jednom, nastavljajući sa svojom osobinom, navikom ka imitaciji, rezonira sljedeće: „Ako je putem Dragulja Kristosa Lucifera, Grala, Hiperdimenzionalna krvna linija postala božanska, sveta; tad će se, isto tako, putem „Kamena s Neba“ posvetiti Židovi. Postavit ću u svijet Kamen na kome će Moj Zakon biti ugraviran, kao nepobitan dokaz kako su Izraelci Odabrani Narod, pred kime se moraju klanjati sve ostale nacije.“

„Ploče Zakona“ – „zavjeti“ – tako su „Kamen“ koji je Demiurg postavio u Svijet, kao metafizičku podršku „Svetim Ljudima“ u imitaciji odnosa Hiperdimenzionalna krvna linija/Gral. Pa ipak, kao i sa svim drugim imitacijama Demiurga, moramo biti oprezni ne poistovjetiti te dvije stvari.

Od prošlosti Gral reflektira Božanski Izvor za svakog čovjeka i konstituira pokušaj Kristosa Lucifera da služi svim zarobljenim Duhovima, ili, drugačije rečeno, utjecaj Grala cilja na individuu i spiritualno, dok „Ploče Zakona“ ciljaju na kolektivno, naglašavajući relaciju između Jehova-Sotone i Židova. Kabalistički sadržaj Ploča otkriva nam tragove koji su omogućili Židovima da ostvare dominium, vlast nad cjelokupnim materijalnim Znanostima, što su oni zasigurno i učinili.

Kao što smo spomenuli, Tradicija podučava kako Gral ne treba biti predmetom potrage. Jedini način da se napreduje ka dubljem razumijevanju Misterije leži u pojašnjenju analogija koje povezuju Gralovu „Izvornu funkciju orijentacije“ sa njegovom eksternom funkcijom, a „tajni put ka spiritualnom oslobođenju“ sadržanim u Kreativnoj Hiperdimenzionalnoj Mudrosti, internom funkcijom. U tom smislu, odgovarajuće je uspostaviti vrlo bitnu analogiju između „Gral Kamena“ principa Strateškog Ograđivanja i „lapis oppositionis“ (kamen suprotnosti; o.p.) korištenog putem „Strateške Opozicije“.

Put Strateške Opozicije sadržan je kroz upotrebu archemonske tehnike, tj, tijekom korištenja Archemone, ili Strateškog Ograđivanja i lapis oppositionis-a izvan ograđivanja, lociranog u fenestra infernalis-u (prozor u Pakao) koji se suočava sa svijetom „ondje vani“.

Primjenom Zakona Ograđivanja moguće je izolirati interijer (možda čak i eksterijer) utvrde, te osloboditi područje unutar Demiurgova Svijeta. Ali to nije dovoljno: neophodno je za Inicirane da se desinkroniziraju od Vremena Svijeta i generiraju svoje invertirano vrijeme, koje će im dozvoliti da napreduju prema Izvoru. To je ispravan put i cilj prakticiranja Strateške Opozicije.

„Fenestra infernalis“ je istovjetna jednoj vrsti otvora u Strateškom Zidu, koji komunicira sa Kraljevstvom Demiurga. Možemo pretpostaviti kako je svrha tih „vrata“ ili portala da održava kontakt sa zarobljenim Duhovima, čije je oslobađanje namjera Bogova. Gral je smješten izvan Strateškog Zida, tj unutar Kraljevstva Demiurga, kako bi bilo moguće da njegov utjecaj dosegne one zarobljene duhove, koji imaju imalo šansi za bijeg.

Vrijeme je sada da pristupimo Najvećoj Tajni, onoj koja pojašnjava metodu kojom se koriste Bogovi Osloboditelji kako bi ostali permanentni, čak i vječni, ukoliko to žele, a što uključuje Gral kao objekt u svijetu. Da bi se to razumjelo, pitanje koje se postavlja jest: gdje je prebivalište Lojalnih Bogova?

Suočeni sa ovim pitanjem možemo koristiti dva različita kriterija: jedan, da pribjegnemo elementima Nordijske mitologije i ustvrdimo, na primjer, da „Valhalla sjedi na vrhu Yggdrasill drveta jasena“ i kako je to mjesto „gdje odlaze boraviti pali ratnici“, „nad kojima vlada Wothan“, etc.

Kroz drugi kriterij, upotrebu simbola iz Kreativne Hiperdimenzionalne Mudrosti, možemo ustvrditi kako je Valhalla utvrda oslobođena od strane Bogova, negdje u Univerzumu Jednog – ukratko, hiperdimenzionalni prostor.

Bogovi su oslobodili utvrdu Valhalla primjenjujući Zakon Ograđivanja kroz njihovu Snažnu Volju. Nadvladavši Vrijeme dosegli su van Petlji i „zakona“ Demiurgova svijeta. Ali što je mogao biti kamen, lapis oppositionis, koji su koristili u svojoj Hiperdimenzionalnoj strategiji?

Tradicija podučava kako, sve od vremena kada se desio konflikt Izvora, Bogovi su prakticirali Stratešku Opoziciju u odnosu na vrijedan vanzemaljski Dragulj, koji je bio dostavljen baš za tu svrhu, od strane Otmjenog Vladara Kristosa Lucifera. Ime tog kamena jest Gral: „und dieser Stein ist Gral gennant“ (Wolfram Von Eschenbach).

Analogijska poveznica između archemone i Valhalle postaje očiglednije čvršća kada uzmemo u obzir kako potonje sadrži „porta infernalis“ , ekvivalent od „fenestra infernalis“, od prvotne. Ta porta infernalis je otvor u zidu, trajno čuvan od strane stražara. Ispred porta infernalis, ali izvan Valhalle, tj „u svijetu“, nalazi se Gral „iznad Rune“.

Gral, kao lapis oppositionis, smješten je iznad Rune u Izvoru, te se još uvijek tamo i nalazi: iznad Rune u Izvoru. Tradicija jasno izjavljuje kako tu nije u pitanju igra riječi, već vlasništvo Grala, koje se mora proučiti sa pažnjom: Gral, kao odraz Izvora, nije pouzdan u mijenjanju u vremenu, kao što su to materijalne stvari kreiranih od Demiurga. Drugim riječima, Gral ne može biti u sadašnjosti.

Ukratko, Gral je još uvijek u odvojenoj prošlosti, u onom vremenu i mjestu u kojima je bio originalno postavljen, i to je razlogom zašto ne treba „tragati za njim“ kroz upotrebu „pokreta“ (ili vremena) sa namjerom da se dođe do njega, jer je taj stav upravljen prema budućnosti (suprotnome smjeru).

Ali ako je Gral pozicioniran u prošlosti, ako ga vrijeme ne povlači u sadašnjost svojim neprekidnim tokom, kao što to čini sa svim materijalnim objektima, te ako je uvijek ostao ondje (u prošlosti), kako to da smo mi došli do saznanja o njemu? Još bitnije, kako može djelovati u sadašnjosti, kao što to zahtjeva Odal Strategija, kroz vrijeme?

Posredstvom kojeg elementa se Gral povezuje „iz prošlosti“ sa sadašnjošću, da bi dosegao, na primjer, Hiperdimenzionalnog vođu?

Od davnih vremena, odgovor na tu zagonetku implicirao je opasnu Tajnu.

Zagonetka je riješena slijedećom logikom: ako je Gral uvijek ostao u prošlosti, vlasništvo Dragulja Kristosa Lucifera samo u cijelome Univerzumu, isto se nije dogodilo i Runi koja ga drži i još uvijek to čini.
Otkrijte Veliku Tajnu: dok Gral, odraz Izvora, ostaje kao takav i nalazi se u Izvoru; Runa, povrh koje je položen, prošla je kroz milenije kako bi dosegla sadašnjost.

Povratak ideji „fenestra infernalis“ – otvoru u Strateškom Zidu što komunicira sa Kraljevstvom Demiurga – čija je svrha održavanje kontakta sa zarobljenim Duhovima, čije je oslobođenje namjera Bogova; recimo kako je naš posao na ovom website-u čin utilizacije principa Strateškog Ograđivanja, sa postavljanjem „Grala“ izvan, u Kraljevstvo Demiurga, kako bi njegov utjecaj mogao doseći one zarobljene Duhove koji imaju imalo šanse za bijeg.

Kasiopejci to opisuju na način: „Dajte Laži ono što je tražila: Istinu.“

I spoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi.

„Gral“ je u tom značenju „hrana“ koja nas hrani primordijalnim gnozama. Sa znanjem o Istini o izvoru, Gralom postavljenim izvan Strateškog Ograđivanja, zabranjeno voće par excellence, čovjek spoznaje vlastitu vječnost, kako je Božanski Duh vezan uz materiju, došao do zemaljskog Hada iz nezamislivog svijeta, za kojim osjeća nostalgiju i duboku čežnju duše za povratkom.

Pomoću Grala se sjećamo!

- 01:30 -

Komentari (2) - Isprintaj - #